Balentović, Ivo, prozaik, pjesnik, urednik, prevoditelj (Županja, 25.IV.1913. - Županja, 4.VIII.2001.).

Nakon završene srednje škole, bavio se novinarstvom i publicistikom. Između dvaju svjetskih ratova surađivao u brojnim novinama i časopisima, primjerice u Jutarnjem listu, Hergešićevu Obzoru i dr. Početkom Drugog svjetskog rata radio je kao radijski novinar, objavljivao u Hrvatskom narodu, zatim od konca 1942. do kraja rata kao politički neangažiran slobodni novinar boravio u Bugarskoj, uglavnom u Sofiji.

U jeku rata objavljivao poeziju u zajedničkoj knjizi Ranjeni galeb: pjesme šestorice, gdje se našao u društvu s književnim imenima poput Alfirevića, Alića, Krkleca, Šopa i Vlaisavljevića. Potkraj lipnja 1945. ponovno je boravio u Zagrebu. Za nove je vlasti bio nepoćudan, pa je svoj ratni životopis i djelovanje platio nepravedno teško i višestruko.

Nakon čestih promjena mjesta boravka i radeći svakovrsne poslove, godine 1961. nastanio se u Umagu u kojem je živio sve do smrti. Ondje je od 1967. do 1993. izdavao vlastiti književni list Susreti. Često se potpisivao pseudonimima (Ivo Posavac, Ivo Dragić, V. Bežanski i dr.). Djela su mu prevedena na bjeloruski, bugarski, talijanski i češki, a sam je poeziju i prozu prevodio sa slovenskoga, makedonskog i, najviše, s bugarskoga. Bavio se i sportskom publicistikom. Pisao je za djecu (uspješnica Dječak i limena truba, 1969. i 1993., u hrvatskom izvorniku i prijevodu na češki, dostigla je za današnje pojmove nedostižne naklade).

Bio je članom Društva hrvatskih književnika od 1972., Društva hrvatskih književnih prevoditelja, Matice hrvatske (MH) itd. Od nagrada i priznanja izdvajamo nagradu „Drago Gervais" (1972. i 1975.), nagradu za cjelokupan književni opus na Danima Josipa i Ivana Kozarca (Vinkovci, 1997.) te povelju „Visoka žuta žita" za trajan doprinos hrvatskoj književnosti (2000.).

Zastupljen je u književnim antologijama, panoramama, enciklopedijama i leksikonima. Tematski je zaokupljen slavonskim zavičajem i njegovim ljudima, ali i istarskim krajolicima i ljudima, kadikad privučen sudbinama s društvena ruba, osobenjacima i marginalcima, pripovjedački mu je postupak uglavnom tradicionalan, no znade i zanimljivo psihologizirati.

Počeo je objavljivati 1936. i za života objavio tridesetak knjiga. Izbor iz djela: Balada o rastanku (pjesme, 1969.), Kronika mrtvog doma (pripovijetke, 1983.), Doživljaji Martina Klina i druge priče (1985.), I to je život (kratke priče, 1995.), Osmijeh Zlatne doline (roman, 1996.), Slom Ivana Mekog (roman, 1997.), Ničiji čovjek (roman, 1998.), Cirkus (roman objavljen postumno, 2007.) i dr.

U izdanju umaškog ogranka MH objavljena je 2014. knjiga Ivo Balentović: život i djelo koju je uredio Stelio Prodan (autori priloga Boris Domagoj Biletić, Katica Čorkalo Jemrić i dr.).

Slike