Radovčić, Juraj – Jura, nastavnik tjelesnog odgoja, trener, sportski djelatnik i pedagog (Seraing, Belgija, 24.V.1931. – Umag, 22.III.2024.).

Sin Andrije i Perine, rođ. Longin. Rođen je u Belgiji, gdje mu je otac radio kao rudar. U Zagrebu je završio Prvu realnu gimnaziju i potom izvanredno Višu pedagošku školu 1962., stekavši zvanje nastavnika tjelesnog odgoja.

Za vrijeme školovanja u Zagrebu bavio se od 1947. odbojkom, gimnastikom, nogometom i velikim rukometom. Bio je član košarkaške sekcije Fiskulturnog društva Zagreb, s kojom je 1947. postao juniorski viceprvak Jugoslavije i prvak Hrvatske. Svoju svestranost i darovitost potvrdio je i nastupom na 11. svesokolskom sletu u Pragu 1948. Jedan je od osnivača sportskog društva Srednje fiskulturne škole i rukometne sekcije tog udruženja, a obnašao je i dužnost tajnika.

S juniorskom reprezentacijom Hrvatske bio je prvak Jugoslavije u velikom rukometu na turniru republičkih reprezentacija 1949. u Zagrebu.

Kao instruktor Rukometnog saveza Hrvatske (RSH) poslan je 1949. u Čakovec, gdje je trenirao mušku ekipu Rukometnog kluba (RK) Mladosti, a osnovao je i žensku ekipu te pionirsku i juniorsku mušku ekipu. Godine 1950. djeluje u Karlovcu, gdje je osnovao RK Mladost i bio je igrač i trener rukometne sekcije Sportskog društva Turbina.

U Selcu je 1953. osnovao stolnotenisku sekciju i bio je prednjak i zamjenik načelnika u Društvu za tjelesni odgoj (DTO) Partizan.

Od 1953. djeluje u Istri, gdje je pokretač rukometa i razvoja drugih sportskih grana, najprije u Bujama u Zoni B Slobodnoga Teritorija Trsta, a od 1961. u Umagu. U Bujama je pokrenuo sekcije za odbojku, stolni tenis, košarku, rukomet i gimnastiku, a radio je kao nastavnik u gimnaziji „Vladimir Nazor“. Bio je rukometaš i trener u DTO Partizan iz Buja, s kojim je 1958. osvojio 2. mjesto na Prvenstvu Hrvatske i postigao kvalifikacije za 1. saveznu rukometnu ligu. Jedan je od osnivača Istarske povezane rukometne lige 1955. Zvanje rukometnog suca stekao je 1956., instruktora rukometa 1957. te trenera rukometa 1958.

U Umagu je od 1962. bio nastavnik tjelesnog odgoja u Osnovnoj školi (OŠ) „Marija i Lina“. Po dolasku u Umag bio je igrač i trener RK Istra-auto turist (IAT). Pri osnovnoj školi osnovao je Školsko sportsko društvo Mladost. Prvi je istarski rukometni sudac koji je sudio utakmice Druge savezne lige 1967.-68. Kao trener vodio je muški i ženski sastav RK-a Umag i RK-a Intercommerce. Vodio je žensku rukometnu ekipu OŠ „Marija i Lina“ na Sportskim igrama učenica i učenika osnovnih i srednjih škola Hrvatske, gdje su 1973. osvojile 1. mjesto. Sa ženskom ekipom Umaga bio je 1976. prvak Hrvatske i nastupao je u Drugoj saveznoj ligi, a ženska ekipa Intercommercea pod njegovim je vodstvom postala pionirski prvak Hrvatske 1978. Bio je najuspješniji trener Ženskog rukometnog kluba (ŽRK) Umag u razdoblju od 1970. do 1983. Obnašao je dužnost izbornika hrvatske omladinske vrste i trenera hrvatske ženske omladinske reprezentacije.

Kao trener odgojio je mnoge državne reprezentativke, među kojima se ističe Renée Lepoglavec, a njegov je učenik bio i Lino Červar, najuspješniji sportski trener iz Istre. Animirao je mnoge suradnike, koji su nastavili njegov rad jer mu obveze nastavnika te ravnatelja škole i tajnika Saveza organizacija za fizičku kulturu (SOFK) Bujštine nisu dozvoljavale puni angažman u vođenju muške, a zatim i ženske ekipe. U mirovinu je otišao 1991. nakon dvaju mandata ravnatelja OŠ „Marija i Lina“.

Kao sportski djelatnik Radovčić je bio tajnik Rukometnog saveza Buje, tajnik Odbojkaškog centra i Stolnoteniskog centra Buja. Bio je član, tajnik i organizacijski tajnik Saveza za fizičku kulturu Buja i Saveza školskih društava za fizičku kulturu Buja, načelnik i prednjak DTO Partizana, tajnik Odbora maratonskih utrka, tajnik Odbora za izgradnju sportske dvorane Stella Maris 1979. u Umagu, koja od 2024. nosi njegovo ime jer je i sam pokrenuo inicijativu za njezinu izgradnju, tajnik SOFK-e i Samoupravne interesne zajednice (SIZ) za fizičku kulturu Općine Umag te voditelj izgradnje nove umaške školske zgrade s univerzalnim sportskim borilištima 1983. Obnašao je dužnost člana Predsjedništva Rukometnog saveza Umaga, člana Izvršnog odbora RK Umaga, tajnika ŽRK Umaga i člana Izvršnog odbora Rukometnog saveza Istarske županije.

Pokrenuo je 1995. igranje mini rukometa i organizirao tri priredbe koje se otad održavaju svake godine: Otvoreno prvenstvo Istre u mini rukometu, Rukomet i more – Umag Cup i Otvoreno prvenstvo Hrvatske u mini rukometu. Godine 2007. prestaje s intenzivnim boravkom na rukometnim igralištima u svojstvu trenera i nastavlja svoje djelovanje i propagiranje rukometa kao suradnik Hrvatskog rukometnog portala.

Autor je mnogobrojnih tekstova o rukometu, objavljenih u raznim publikacijama i na internetu. Bio je dopisnik Narodnog sporta, današnjih Sportskih novosti, a potom i ostalih medija. Bilježio je gotovo sve aktivnosti sportaša Bujštine, a na Hrvatskom rukometnom portalu je napisao nekoliko tisuća priloga. Sa suradnicima je pripremio nekoliko edicija o rukometu, među ostalima, monografiju o zlatnoj obljetnici rukometa Bujštine (50 godina rukometa na Bujštini: 1953. – 2003., Umag 2004.). Za monografiju Srednja škola „Vladimir Gortan“ Buje 70 godina (Buje, 2016.) pomagao je u pronalaženju informacija, fotografija i bio suradnik pri izradi 50-ak životopisa izvrsnih učenika bujske škole koji su postali ugledni građani u Hrvatskoj i diljem svijeta. Uz glavnoga tajnika Saveza sportova Istarske županije (SSIŽ) Darija Koracu dao je, kao stručni suradnik, najveći doprinos u pripremi Istarskog sportskog biografskog leksikona (Pula 2016.). Jedan je od najsvestranijih i najzaslužnijih rukometnih i sportskih djelatnika u povijesti sporta u Istri.

Najnagrađivaniji je pojedinac u povijesti sporta Istarske županije. U razdoblju od 1948. do 2014. dobio je stotinjak različitih priznanja, nagrada, plaketa, zahvalnica, odlikovanja i pohvala za djelovanje u sportu. Među ostalim, dobitnik je Majske nagrade Republičkog sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu Socijalističke republike (SR) Hrvatske 1964.; najmlađi je dobitnik Trofeja SOFK-e SR Hrvatske 1975. za izniman životni i humani rad s najmlađim uzrastima, ponajprije sportskim aktivnostima na području grada Umaga; priznanja Zaslužni pedagog fizičke kulture sa zlatnom značkom 1986.; Zlatne medalje i značke povodom 40 godina RSH 1988.; Nagrade za životno djelo Grada Umaga za iznimni životni i humani rad s djecom u svim, a posebice u sportskim aktivnostima 1999.; Nagrade za životno djelo SSIŽ-a 2003.; Nagrade za životno djelo Grada Buja 2018. i Grada Umaga 2022. Proglašen je i počasnim članom Udruge rukometnih trenera Hrvatskog rukometnog saveza.

Sa suprugom Jelenom imao je sina Zorana i kćer Jelenu.

Pokopan je na groblju u Materadi.

Slike