Orel, Alojz, fotograf (Ljubljana, 19.VI.1918. – Pula, 10.VI.2002.).

Fotografski je zanat počeo učiti nakon drugoga razreda gimnazije (Brežice, Foto Bevec u Zagrebu, Foto Scherhaus, potom Foto Vigini, te atelijer majstora retuša P. Vekića). Na njegov su razvoj utjecali August Frajtić, tajnik Fotokluba Zagreb, fotografi Ignjat Habermüller, Otokar Hrazdira, Tošo Dabac, Ljubo Vidmajer, Branko Kojić, Milan Fizi (Füzy), Oscar Grünwald i Richard Fuchs.

U Pulu je došao 1947. i otvorio atelijer Foto Orel. U Zagrebu je 1954. polazio tečaj za fotografiju u boji postupkom agfacolor. Istodobno je eksperimentirao s kolor-solarizacijom, kojom je postizao posebne grafičke učinke. Godine 1960.–79. radio je u redakciji novinske kuće Glas Istre.

U Puli je pri Narodnoj tehnici održao nekoliko tečajeva mladim fotoamaterima te bio među osnivačima Filmskoga kluba Jelen. Zaslužan je za rad sekcije fotografa u Fotoklubu Uljanik. Izrađivao je dokumentarne i povijesno-umjetničke fotografije za turističku promidžbu Pule i Istre, za gradske ustanove kulture i gospodarske organizacije.

Bio je član Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske (ULUPUH) od 1970.

Samostalno je izlagao u Puli (1955., 1973., 1991., a 1988. retrospektivna izložba), Zagrebu (1955., 1988.), Pazinu (1960., 1990.), Motovunu (1987.), Labinu (1990.), New Yorku i Pittsburghu (1990.). Dobio je mnogobrojne nagrade i priznanja u zemlji i svijetu. Posmrtno su dijelovi njegovoga bogatog opusa prigodno i/ili tematski pokazani na više izložbi u Puli te u Ljubljani.

Na 15. godišnjicu smrti u Puli mu je na Portarati, na zgradi u kojoj je 26.XII.1947. otvorio svoj prvi atelje, postavljena spomen-ploča.

Slike