Zulian (Zuljan), Boris, slikar, grafičar, profesor likovnog odgoja, ilustrator, restaurator (Ricmanje, općina Dolina, 20.V.1944. – 18.XII.2013.).

Otac Peter bio je strojarski tehničar, a majka Ljudmila, rođ. Horvatič, domaćica.

Slovensku pučku školu pohađao je u rodnom mjestu, nižu gimnaziju, 1955.-58., u tršćanskoj četvrti Sv. Jakov (San Giacomo), a 1962. maturirao je na tršćanskom umjetničkom liceju „Enrico e Umberto Nordio“. Stručni ispit za nastavnika likovnog odgoja položio je 1963. u Padovi. Godina 1979.-80. studirao je restauratorstvo kod Franca Kokalja na ljubljanskoj Akademiji primijenjenih umjetnosti.

Od 1964. do 1991. predavao je likovni odgoj u slovenskim školama u tršćanskom kraju, sa sjedištem u nižoj srednjoj školi „Simon Gregorčič“ u Dolini. Uz to, u privatnim je školama predavao primijenjenu umjetnost i dizajn interijera.

U slikarstvu se javlja početkom 1960-ih, a glavni su mu motivi krajolici Krasa i Istre, koje prikazuje u cjelokupnoj i živopisnoj paleti boja, prateći na sebi svojstven način figurativno pejzažno slikarstvo. Poslije se okreće i apstraktnom slikarstvu ljudskih figura. Slikao je u akvarelu, gvašu, ulju i temperi, a izražavao se i crtežom te grafikom (bakropis, sitotisak, litografija, ksilografija).

Samostalno je počeo izlagati 1970. i gotovo svake godine imao je samostalnu izložbu, najviše u Trstu i okolici, ali i u Veneciji te u više slovenskih gradova, među kojima i u Kopru (1973. i 1977.).

Od 1962. sudjelovao je na više od 60 skupnih izložbi, najviše s likovnom skupinom Grupa-Gruppo U (ustvarjalci = stvaraoci), koju je 1971. pokrenuo s nekoliko slovenskih likovnih umjetnika iz Trsta i okolice (Robert Kozman, Deziderij Švara, Franko Vecchiet, Franko Volk i Edi Žerjal). Uz pomoć i poticaj slikara i likovnog kritičara Milka Bambiča priredili su više skupnih izložbi širom Italije i u inozemstvu. Šireći svoje umjetničke ideje i stvaralačke vizije 1981. Grupa U prerasta u udrugu Circolo Operatori Multimediali D. Z. L., a 2004. preimenovala se u Circolo Artistico KONS.

Zulian se još kao student počeo se baviti i restauratorstvom te likovno-grafičkim opremanjem knjiga. Ilustrirao je zbirku poezije Tone Kuntnera V lesu ogenj (Ljubljana 1979.), više izdanja biblioteke Sinji galeb ljubljanske Mladinske knjige (1980.), novele Borisa Pangerca Šum vode Glinščice (Trst 1986.) i dvojezičnu zbirku pjesama Aleksija Pregarca Samohodec / Il viandante solitario (Ljubljana 1991.). Suautor je u grafičkim mapama Grupa U (1971.), Breg arte-umetnost (ujedno pjesnička mapa, Dolina 1981.) i 5grafiche per l'anno 2002 (Trst). Zanimljiv je serijal njegovih slika inspiriran kompozicijama tršćanskog skladatelja Pavla Merkùa (izložba Alba 2011.). U 1990-im restaurirao je oltar župne crkve sv. Josipa u Ricmanjima/Ricmanjama.

Njegovi su radovi u javnim i privatnim zbirkama, a stalni postav u kazalištu Slovenskog kulturnog društva „France Prešern“ u Boljuncu.

Dobitnik je više nagrada i priznanja, među kojima zlatne medalje tršćanske Cassa del Risparmio (1962.), tršćanskog Premio Contovello (1969.) i nagrade talijanske regije Furlanija – Julijska Venecija (1981.).

Pokopan je u Ricmanjima.