Iskra, Jurica (Jura), pjesnik, prozaist (Pula, 27.II.1972. – Rovinj, 8.II.2024.).

Otac Anđelo i majka Dragica bili su prosvjetni djelatnici. Osnovnu i srednju školu završio je u Rovinju, gdje je u mladosti živio, potom je 2001. diplomirao kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Tijekom studija bio je aktivan sudionik zagrebačkih književnih, pjesničkih krugova, a dio boemske mladosti podijelio je s prijateljem i književnikom Simom Mraovićem.

Njegov nestalni životni put oscilirao je između Rovinja i Zagreba, gradova koji su ga ujedno i inspirirali. Pisao je uglavnom poeziju te kratku prozu. Pjesme je objavljivao u nizu hrvatskih časopisa i medija: Republika, Forum, Nova Istra, Quorum, Poezija, Godine, Hrvatsko slovo, Zarez, Vijenac te na Trećem programu Hrvatskoga radija.

Izašle su mu pjesničke zbirke: Nacrt za dušu (Zagreb 1994.), Drevna žena (Zagreb 1997.), Svetokrug (Zagreb 2000.), Glasom plišanih medvjedića (Zagreb 2007.), Globalni diktator (Zagreb 2022.) i Jedna duša za sva vremena. O njegovoj poeziji, u prigodi izlaska zbirke Svetokrug, zapisana je napomena: „Tragajući za vlastitim izrazom i temama, ovaj mladi autor vodi kroz široki spektar različitih sadržaja. Tako će dočarati sličice s metaforičkim, alegorijskim ili/i paraboličnim nabojem koje zaustavljaju u vremenu prizore iz suvremene svakodnevice spajajući pritom leksik 'niskoga stila' s onim 'visokim', da bi zaokružio pjesmu ističući značenje koje nadrasta banalnosti. U drugim pak pjesmama suprotstavlja mitsko, vječno, legendarno, sveto, vječno, čudesno onom svagdašnjim, banalnom, subkulturnom, ali i drugim fenomenima svojstvenim modernom društvu. Ipak, u samom središtu autorova propitivanja nalazi se tajanstvenost ljudskoga bića, upitanost oko egzistencijalnih konstanti i tjeskobe te on tako u potpunosti zaokružuje cjelinu prostora svetokruga, ne zaobišavši niti one momente koji se nalaze s onu stranu njegove rubne crte.“

Zbirku kratkih priča Penetracije objavio je u Zagrebu 2007., a tematski je podijeljena u tri cjeline – „Rovinjsko ludilo“, „Zagreb uzvraća udarac“ i „Zemlja izlazećeg sunca“ u kojima, u formi kratkih priča, prati život u naslovljenim gradovima te lokalnim koloritom obojenih motiva, likova, događaja i tradicije ispisuje autentične crtice svakodnevice.

Neobjavljeno je ostalo nekoliko njegovih rukopisa.

Zastupljen je u antologijama Strast razlike, tamni zvuk praznine: hrvatsko pjesništvo devedesetih Branka Čegeca i Miroslava Mićanovića (Zagreb 1995.), I ča i što i kaj: iz suvremene hrvatskoistarske lirike Borisa Biletića (Pula 1997.), Off-line: hrvatsko pjesništvo devedesetih Tvrtka Vukovića (Zagreb 2001.) i Antologija Jutra poezije Nikice Krajine i Željka Buklijaša (Zagreb, 2010.).

Prevođen je na nekoliko jezika, a prevodio je poeziju suvremenih talijanskih pjesnika.

Bio je od 2001. član Društva hrvatskih književnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.