Eleonora (Eleanora, Leonor) Portugalska, portugalska princeza i carica Svetog Rimskog Carstva (Torres Vedras, Portugal, 18.IX.1434. – Bečko Novo Mjesto, 3.IX.1467.).

Bila je treća kći, od devetero djece, kralja Edvarda Portugalskog i Eleonore Aragonske. S obzirom na to da su joj dvije starije sestre rano umrle, bila je najstarija preživjela kći što je bilo presudno za njezinu udaju za njemačkoga kralja Fridrika IV. Vjenčali su se u Rimu 16.III.1452., a tri dana kasnije papa Nikola V. okrunio ih je u bazilici sv. Petra za cara (kao Fridrika III.) i caricu Svetog Rimskog Carstva.

Eleonora je kao vjenčani dar – prema njemačkim običajima Morgengabe, jutarnji dar mladoženje mladenki nakon prve bračne noći – dobila prihod od Pazinske knežije, koja je bila u posjedu Habsburgovaca. Suprug joj je za 10 tisuća dukata založio grofoviju od koje je godišnje dobivala tisuću dukata. O njezinim posjedima u Istri skrbio je Pedro Finz, portugalski plemić koji ju je, još kao princezu, pratio kao štitonoša, a stolovao je u kaštelu Završje.

Eleonora je bila ambiciozna, samovoljna žena, ljubiteljica zabave i umjetnosti. Stoga je u Pazinu, središtu svoje grofovije, ulagala u velebnu župnu crkvu. Temeljem stila, tehnika i povijesnih izvora postoji mogućnost da je freske u pazinskoj župnoj crkvi sv. Nikole, naslikane prema predlošku Biblije siromašnih (Biblia pauperum), naručio izravno carski par Fridrik III. i Eleonora Portugalska. Inače, njih su dvoje imali dvoje (preživjele) djece – sina, kasnijeg njemačkog cara Maksimilijana I., i kćer Kunigundu, kasniju bavarsku vojvotkinju.

Eleonora je umrla razmjerno mlada, u 33. godini, a sahranjena je u cistercitskom samostanu u Bečkom Novom Mjestu, u kojem joj se nalazi nadgrobni spomenik.