Ehm, Wilhelm, veteran Wehrmachta, istočnonjemački admiral i političar (Pula, 30.VIII.1918. – Rostock, Njemačka, 9.VIII.2009.).

Otac, po zanimanju stolar, služio je kao puškar u austrougarskoj ratnoj mornarici u Puli. Nakon sloma Monarhije, obitelj se vraća u očev Komotau (danas Chomutov u Češkoj). Tu Wilhelm polazi osnovnu školu, a od 1932. obrazuje se za električara. Radi u struci, kao radiomehaničar, a i politički je aktivan kao član Socijalističke radničke omladine i Međunarodne federacije metalaca.

Po njemačkoj okupaciji Čehoslovačke 1939., stupa u redove Wehrmachta te je tijekom Drugog svjetskog rata služio u pozadinskim postrojbama kao majstor radiomehaničar sa statusom dočasnika. Godine 1942. oženio se u Komotauu Melittom Capek.

Nakon što se 16. armija Wehrmachta, u kojoj je službovao, predala 8.V.1945., bio je u sovjetskom zatočeništvu u Kareliji od lipnja 1945. do prosinca 1947. U logoru se isticao stručnim (električarskim) i organizacijskim djelovanjem, a surađivao je sa sovjetskom upravom i podupirao logorski antifašistički odbor te je ubrzo postao jedan od vođa logoraša.

Po povratku u Njemačku, u istočni Berlin koji je pod sovjetskom okupacijom, bezuspješno pokušava naći stalan posao pa s obitelji odlazi na otok Rügen, gdje se 1948. učlanjuje u Stranku socijalističkog jedinstva Njemačke (Sozialistische Einheitspartei Deutschlands, SED), koja će biti vladajuća stranka u Njemačkoj Demokratskoj Republici (Deutsche Demokratische Republik, DDR) od njezina osnivanja 1949. do kraja krajem 1980-ih. Završava lokalnu partijsku školu, a od 1950. službuje i napreduje u ratnoj mornarici DDR-a (Volksmarine). Od 1950. časnik je za vezu u stožeru Pomorske policije (Seepolizei), a od 1954. do 1957. zamjenik načelnika stožera i načelnik organizacijske uprave Pomorske policije i pomorskih snaga. Postaje potom zamjenikom zapovjednika ratne mornarice DDR-a i na čelu je njezine pozadinske službe. Godine 1959. promaknut je u kontraadmirala i preuzima zapovijedanje mornaricom te će na toj dužnosti ostati do umirovljenja 30.XI.1987., osim u razdoblju 1961.-63., kada je pohađao sovjetsku pomorsku akademiju. Nakon uspješnog vojnog školovanja promaknut je 1964. u viceadmirala. a 1977. u admirala.

Uz vojne, obavljao je i političke dužnosti te je od 1972. bio zamjenik ministra obrane DDR-a, a 1981.-89. član Centralnog komiteta SED-a.

Nositelj je više istočnonjemačkih odlikovanja, među njima Ordena Karla Marxa (Karl-Marx-Orden) i Počasne lente reda zasluga za narod (Ehrenspangel der Vaterländischer Verdienstorden), a među inozemnim i jugoslavenskog Ordena za vojne zasluge s velikom zvijezdom.

Slike