Pazinska jama, Pazinski ponor (u mjesnom govoru Jȁma, Fȏjba, tal. Foiba di Pisino), ponor Pazinčice/Pazinskog potoka (45°14′N; 13°56′E), nalazi se u središnjem dijelu Istre, ispod starog dijela grada Pazina.

Pazinska jama je jedinstvena hidrogeološka pojava za čitav dinarski krš te je 1964. rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode SR Hrvatske područje Jame u užem speleološkom smislu i vodotoka Pazinčice u posljednjih petstotinjak metara, od mjesta gdje ona oštrom okukom skreće s pravca prema sjeverozapadu u smjer prema istoku, ukupne površine 7,24 hektara, proglašeno značajnim krajobrazom (Značajni krajobraz Pazinski ponor) te tako zaštićeno. Unutar zaštićenog prostora nije dopuštena nikakva djelatnost bez prethodne suglasnosti Zavoda za zaštitu prirode. Zaštitu i nadzor nad Pazinskom jamom provodi Natura Histrica, županijska javna ustanova za skrb o zaštićenim dijelovima prirode na području Istarske županije.

Prva speleološka istraživanja te prvu izradbu nacrta ponora proveo je francuski speleolog Alfred Martel 1893.-96. Jama je nadahnula i romanopisca Julesa Vernea da u romanu Mathias Sandorf maštom provede svoje junake kroz tajanstvenu Pazinsku jamu. Nakon talijanskih speleologa 1920-ih, geolog Mirko Malez s grupom zagrebačkih speleologa provodio je istraživanja 1960-ih i izradio detaljan nacrt. Godine 1975. pazinski speleolozi ronioci zaronili su u završni sifon i otkrili 70 metara dug nastavak potopljenoga dijela ponora s proširenim Mitrovim jezerom te vidljivim, ali neistraženim nastavkom.

Poznata dužina podzemnoga dijela ponora iznosi 270 m. Otvor Pazinskoga ponora nalazi se ispod 198 m visoke vertikalne stijene na kojoj su kuće grada Pazina, na kraju nekoliko stotina metara dugog i duboko urezanog kanjona Pazinčice. Ulaz ponora polukružno je nadsvođena šupljina visoka više od 20 m i široka 30–50 m, ispunjena velikim blokovima stijena i naplavljenim materijalom. Podzemni se kanal dalje proteže u smjeru jugozapada, od ulaza se suzuje na širinu od približno 10 m, a potom opet širi. Na stotinjak metara od ulaza počinje proširenje koje oblikuje 80 m dugu i oko 20 m široku završnu dvoranu sa sifonskim jezerom. Razina jezera u vrijeme minimalnoga dotoka vode s površine jest 12 m ispod razine ulaza. Širina jezera najveća je na njegovu kraju, gdje se ponekad primjećuje vrtloženje vode.

Obilazak jezera moguć je jedino uz pomoć čamca, jer je dubina vode uglavnom do 10 m. Prema nacrtu M. Maleza, točka na drugom kraju dvorane udaljena je od ulaza 215 m. Ponor je formiran u vodopropusnim gromadastim krednim vapnencima na mjestu kontakta s vodonepropusnim flišnim eocenskim sedimentima. Izdizanjem istarske vapnenačke ploče u geološkoj prošlosti vode iz flišnoga zaleđa počele su duž rasjednih pukotina korozijski i erozijski širiti raspucali vapnenac te tako oblikovati kanale, prolaze i dvorane različitih veličina i širina. Dolaskom na kompaktnije naslage voda u obliku priobalnih izvora ponovno izlazi na površinu. Za vrijeme proljetnih i jesenskih padalina te iznenadnih ljetnih pljuskova u ponor dotječu velike količine poplavne vode, pa se razina vode na otvoru podigne i više od 50 m. Tada se u uskom kanjonu i proširenoj dolini pred Pazinom u smjeru Cerovlja formira jezero dugo 2–3 km, koje može prouzročiti znatnu materijalnu štetu.

Uz Jamu je i Pazinski kaštel, najveća i najbolje sačuvana srednjovjekovna utvrda u Istri.

Godine 2011. preko Jame postavljen je zip line, čelično uže usidreno između dvije platforme po kojem se od terase ispod hotela Lovac može "preletjeti" do dvorišta Kuće za pisce – Hiže od besid s druge strane ponora. Taj je zip line dugačak 220 metara, a povratni ima 280 m i spušta se do vidikovca iznad pećine Babina kuća.

https://pazin-cave.com/hr

https://www.central-istria.com/hr/aktivnosti-activities-aktivurlaub/zipline

Slike