Polla-Puecher, Maria, operna pjevačica, sopran (Pula, 15.I.1893. – Trst, 21.XI.1993.).

Otac joj je bio građevinski inženjer i poduzetnik Enrico Polla, a majka Maria Sabbadini. Očeva sestra Maria Jetti bila je supruga skladatelja Antonija Smareglie.

Od rane mladosti, po ondašnjem građanskom običaju, svirala je klavir. Profesori pulskog liceja, koji je pohađala, prepoznali su njezinu muzikalnost pa kreće na poduke iz pjevanja kod Oscara Angelija. U vrijeme Prvog svjetskog rata, 16.III.1916., njezin je otac priveden i konfiniran u Gradac (Graz) pa se i obitelj privremeno seli u blizinu toga grada.

Godine 1917. Maria debitira u tršćanskom kazalištu La Fenice u Verdijevoj operi Otello te potom pjeva u Puccinijevoj Madami Butterfly. Nakon rata obitelj se vraća u Pulu, ali otac se nije mogao vratiti na staro radno mjesto, pa se sele u Ilirsku Bistricu (Villa del Nevoso), gdje je ubrzo postao općinskim načelnikom. Nakon nekoliko godina provedenih u Ilirskoj Bistrici i Trstu Maria odlazi na studij u Školu pjevanja milanske Opere, kod maestra Antonija Fugazzole.

U rodnoj Puli prvi put je nastupila 1922. u Politeami Ciscutti kao Mimi u Puccinijevoj La Bohème, a zatim je Santuzza u Mascagnijevoj Cavalleriji rusticani te Nedda u Leoncavallovoj operi I Pagliacci.

Nastupa širom Italije, u Torinu, Firenci, Palermu, Bariju i Napulju, te u nizu europskih opera, u Lisabonu, Nici, Ženevi, Ateni, Bernu, Zürichu i Hannoveru. Dalje je karijera vodi u Kairo, Santiago te Sjedinjene Američke Države - u Philadelphiju i New York. Uglavnom je izvodila ženske likove u operama Verdija i Puccinija, a u njujorškoj Metropolitan operi nastupila je pod ravnanjem Artura Toscaninija.

Ponovo je u Puli 1926. (sada već udata Puecher), kada igra naslovnu ulogu u operi Manon Julesa Masseneta. Vraća se i 1928. s operom Madama Butterfly. Posljednji je put u rodnom gradu nastupila 1933. u Verdijevoj Traviati.

Bila je udata za trentinskog odvjetnika Edmunda Puechera, kojeg napušta kako bi živjela s kapetanom fregate Anselmom Lazzarinijem. Nakon toga, 1938. napušta opernu scenu. Lazzarini pogiba u Drugom svjetskom ratu, a Maria se vraća operi. Posljednje nastupe imala je u Trstu u kazališnoj sezoni 1944./45. u Massenetovom Wertheru i Boitovom Mefistofeleu.