Matetić, Franjo, prozaist, biograf i etnograf (Zvoneća, 10.VIII.1921. ‒ Zvoneća, 1.XII.2015.).

Otac Vladislav (Vlatko) - Matiškov iz Zaluki, majka Marija, zvana Mala, rođ. Kinkela iz Gornjih Mihotinići (dio zaselka Gašpari na Zvonećoj).

Nakon završenih pet razreda pučke škole u rodnom mjestu, postaje zidarski naučnik u Rijeci. Unovačen je 1941. u talijansku vojsku te kratko boravi u Pisi, a zatim do 1945. na Sardiniji i Korzici. Poslije rata i povratka u zavičaj radi u zidarskoj struci.

Kao izvrstan poznavatelj povijesti i običaja Zvoneće bio je kazivačem Ivi Jardasu i Ivanu Matetiću Ronjgovu za njihova etnografska, odnosno melografska istraživanja, a Stanku Giliću za onomastičku studiju s toga područja.

U 75. godini života počinje pisati djela na mjesnom govoru Zvoneće, koji pripada sjeveroistočnom istarskom poddijalektu čakavskoga ekavskoga dijalekta. Njegovo prvo djelo Zvoneća svojni, objavljeno 1999. u Rijeci, roman je kronika s prikazom života i povijesti Zvoneće od sredine XIX. st. do sedamdesetih godina XX. st. Taj je roman snažno afirmirao proznu čakavsku književnu riječ te je već 2001. u Rijeci objavljeno i drugo izdanje.

Drugi roman, Nona Tonka, pisan u ruhu romansirane biografije, objavljen je 2010. (Rijeka), a sljedeće godine i etnografsko djelo Breme i počivalo. Zvoneća ‒ dela i užanci (Rijeka 2011.), gdje metodološki slijedi principe postavljene u knjizi Kastavština I. Jardasa. Romansiranu autobiografiju Mōjȁ stazȁ objavio je 2013. (Rijeka), a prvi je dio u toj knjizi priča Moje materi zavet objavljena u časopisu Književna Rijeka 2002. (god. 7, br. 1.).

Temeljci Matetićeva stvaralaštva su zvonejski idiom, povijest Zvoneće i etnografija na kojima gradi svoja djela snažnoga pripovjedačko-lirskoga timbra, ostvarujući izvanredno plastični narativni diskurs. Posebna je vrijednost ljepota jezika, čija je autentična starina sačuvana i umjetnički samosvojno oblikovana. Premda opsegom nevelik književni opus, postao je temom recentnih znanstvenih radova s područja filologije, a niz je kritičkih napisa i osvrta objavljeno u periodici. Sintetička je ocjena da je, iako s prepoznatljivim elementima pučkoga književnog fenomena, riječ o općem književnom, umjetničkom djelu koje u sebi sadrži i brojne druge vrijednosti s jezikoslovnoga, povijesnoga, etnološkoga i antropološkoga stanovišta. No, i kad ulazi u područje etnografije ili povijesti, kad prepušta jeziku da rasplamsa svoju preciznost, Matetić je uvijek prije svega pisac, umjetnik riječi, književnik.

Slike