Bratti, Andrea, biskup (Kopar, 20.XII.1759. – Kopar, 11.XI.1835.).

Otac mu je bio Giovanni Battista, a majka Maddalena Beltramini. Obitelj nema veze s koparskim plemićima Brat(t)i i porijeklom je iz Lorea kraj Verone.

Za svećenika je zaređen u rodnom gradu 20.XII.1783. Nije poznato koje je dužnosti obavljao, a spominje se da je kao kanonik 1806. pristupio netom osnovanoj masonskoj loži u Kopru. U to ga je vrijeme predsjednik Istarske privremene vlade Angelo Marino Calafati poslao u Pariz da vladi Francuskoga Carstva (kojem je Istra pripala Požunskim mirom 1805.) predstavi važnost osnivanja posebne istarske provincije. Nije izvjesno je li se tada susreo s Napoleonom I., ali car ga je dekretom, potpisanim u Varšavi 11.I.1807., imenovao biskupom Forlìja u Romanji. Posvetio ga je 27.XII.1807. ravenski nadbiskup Antonio Codronchi u milanskoj katedrali, a potvrdio papa Pio VII. 9.I.1808. te je 16.I. preuzeo upravljanje biskupijom.

Kao biskup u potpunosti se držao direktiva carske vlasti, čak i nakon što je Napoleon Francuskom Carstvu pripojio Papinsku Državu, a Pija VII. zatočio u Savonu. Pismom od 7.II.1811. (objavljenim četiri dana kasnije u milanskom Giornale italiano, službenom glasilu Italskog Kraljevstva) Bratti je podržao cezaropapističku politiku kojom se Crkvi osporavalo imenovanje biskupa. Za tu je privrženost svjetovnoj vlasti nagrađen titulom komendatora Željezne krune, potom, 8.V.1812., i onom baruna Italskog Kraljevstva, ali je s druge strane naišao na otvoreno neprijateljstvo svojega kaptola, koji je i dalje podržavao papu.

Slabljenjem Napoleonove moći Pio VII. uspijeva povratiti Papinsku Državu i u proljeće 1814. vraća se u Rim. Na putu se oporavlja u Imoli, gdje je nakon više pokušaja Bratti uspio doći do njega i zamoliti ga za oprost (sačuvano je njegovo pismo Piju VII.). Uz oprost, papa je pristao kratko doći u Forlì. No, unatoč kasnijoj vjerskoj predanosti i brižnom upravljanju biskupijom, Bratti je, nakon što je za pontifikata novog pape, Lava XII., stvorena klima vjerske nepopustljivosti, optužen za simoniju, nemar i razvrat te ga je Sveta kongregacija biskupa i redovnika pozvala da dođe u Rim 18.VI.1826. i sa sebe skine optužbe. Nakon kratkog nećkanja, došao je u Rim, gdje je proglašen krivim za zlostavljanja i nerede te mu je naređeno da napusti svoju biskupiju uz zabranu da o svojem slučaju govori u javnosti i kroz medije. Nakon boravka u Firenci i Lugu te neuspješne intervencije kardinala Agostina Rivarole i posmrtnog svjedočanstva kardinala Stanislaoa Sanseverina u njegovu korist, povukao se u rodni Kopar, gdje je i umro.