Muzej grada Pazina, ustanova u kulturi Pazina i Pazinštine koja samostalno djeluje od 2008. nastavljajući djelatnost započetu polovicom 1950-ih.

Temelji njegovog povijesnog razvoja postavljeni su 1952. radom Društva za povijest i kulturna pitanja Istre koje pokreće akciju obnove i sanacije pazinskog Kaštela i akcije skupljanja muzejske građe za oformljivanje jezgre današnjeg fundusa Muzeja.

Narodni muzej Pazin utemeljen je 1955.; kustos Ante Čatlak u veljaći te godine predlaže prvu muzeološku koncepciju, a 18.V.1955. Anton Bauer, tadašnji direktor Hrvatskog školskog muzeja i pročelnik muzejske sekcije Društva muzejsko-konzervatorskih radnika Narodne Republike Hrvatske, izrađuje prijedlog za organizaciju Narodnog muzeja u Pazinu. Sljedeće je godine, Rješenjem Narodnog odbora (NO) općine Pazin, osnovan Muzej grada Pazina kao budžetska ustanova NO općine Pazin „sa zadatkom da prikuplja, čuva i izlaže na uvid građanstvu predmete povijesne vrijednosti, a posebno dokumente o borbi naroda Istre”. Naredne, 1957., godine Muzej je preimenovan u Narodni muzej sa zbirkama–odjelima: Odjel narodne revolucije, Etnografija, Arheološka zbirka, Zbirka starih slika i Zbirka starog oružja. Na odvojenim sjednicama Općinskoga vijeća i Vijeća proizvođača, održanim 15.VI.1960., NO općine Pazin donosi Rješenje o osnivanju samostalne ustanove – Narodnog muzeja Pazin, sa zadatkom da „sakuplja, čuva, stručno obrađuje i izlaže predmete i građu iz narodnog života i običaja, kao i iz ostalih oblasti kulturne povijesti i narodne revolucije u cilju približavanja ove građe građanstvu”. Tim je rješenjem Muzej dobio na upravljanje i korištenje Kaštel koji je iste godine upisan u Registar spomenika kulture.

Usprkos prvotnim određenjima i usmjerenjima Muzeja, narednih je godina prioritet u razvoju dobila Etnografska zbirka pa novim rješenjem 1962. Narodni muzej u Pazinu nastavlja s radom kao Etnografski muzej Istre koji je, pored ostalog, imao i zadatak sustavno prikupljati, čuvati, sređivati i izlagati predmete i „iz oblasti kulturne historije, Narodne revolucije i socijalističke izgradnje s područja općine Pazin”.

U tom je vremenu Muzej djelovao kao Kulturno-povijesna zbirka unutar Etnografskog muzeja Istre, tada dijela Centra za kulturu i obrazovanje. U 1970-im djelatnost mu je proširena na suvremenu likovnu umjetnost osnivanjem galerije u Motovunu kao njegovog sastavnog dijela. Galerijska zbirka, utemeljena 1969., u najvećoj je mjeri nadopunjena i povećana radovima realiziranim na međunarodnim Motovunskim likovnim susretima održavanim u Motovunu od 1972. do 1984.

Sjedinjenjem Kulturno-povijesne i Galerijske zbirke, 1995. postavljeni su temelji današnjeg Muzeja grada Pazina. Prvotno je djelovao u sastavu Narodnog sveučilišta u Pazinu, koje je s radom započelo 1997. Odlukom pazinskog Gradskog vijeća od 20.XII.2006. pokrenut je postupak izdvajanja Muzeja koji je finaliziran 2008., od kada Muzej grada Pazina djeluje kao samostalna ustanova u kulturi na području Grada Pazina i Pazinštine.

Muzej danas čine tri odjela s ukupno 22 muzejske zbirke. U Kulturno-povijesnom odjelu su Glazbena zbirka, Sakralna zbirka, Tehnička zbirka, Zbirka fotografija i fotografskog pribora, Zbirka namještaja i ura, Zbirka razglednica i čestitki, Zbirka skulptura, slika i grafika, Zbirka svakodnevnog života, Zbirka tekstilnih predmeta, modnog pribora i nakita, Zbirka varia te Zbirka zvona; u Povijesnom odjelu su Arheološka zbirka, Filatelističko-poštanska zbirka, Ljekarnička i medicinska zbirka, Numizmatička zbirka, Zbirka dokumenata, karata, rukopisa i tiskovina, Zbirka Domovinskog rata, Zbirka kamenih spomenika, Zbirka medalja, plaketa, odlikovanja i značaka, Zbirka oružja i vojne opreme te Zbirka zastava, pečatnjaka i grbova; Galerijski odjel djeluje kroz Galerijsku zbirku.

Muzej nema stalni postav već su, u četiri prostorno i tematski nepovezane prostorije, postavljene četiri stalne muzejske izložbe.

U prizemnoj prostoriji Kaštela smještena je izložba „Zvona s istarskih crkava” koja predstavlja cjelovitu Zbirku zvona. Izložena su 23 crkvena zvona datirana u razdoblje između XIV. i XIX. st., izlivena iz bronce u ljevaonicama Venecije, Trsta, Ljubljane i ostalih gradova, dekorirana vegetabilnim, geometrijskim i religijskim motivima raspela ili raspeća, likovima svetaca (zaštitnika), ali i glagoljičkim natpisima. Zvona su tijekom Drugog svjetskog rata bila skidana s istarskih crkava i crkvica te prevezena u Italiju s namjerom pretapanja za vojne potrebe, ali su vraćena restitucijom kulturnih dobara 1961. i u vidu izložbe pohranjena u pazinskom muzeju.

Na prvom katu Kaštela izložbom „Pazinština od prapovijesti do ranog srednjeg vijeka” predstavljeni su arheološki nalazi i nalazišta središnje Istre, s ciljem opisivanja i utvrđivanja kontinuiteta naseljenosti i života na prostoru Pazinštine od prapovijesti do ranog srednjeg vijeka.

U zasebnoj prostoriji na međukatnoj razini između prvog i drugog kata smještena je informativna izložba „Dr. Juraj Dobrila – život i djelo” posvećena životu i djelovanju biskupa J. Dobrile. Njezin se sadržaj nadovezuje na stalnu muzejsku izložbu o životu i djelu biskupa realiziranu 2004. u njegovoj rodnoj kući u Velom Ježenju.

U kvadratnoj kuli, jednom od najstarijih dijelova Kaštela, smještena je stalna izložba „Pazinski kaštel i bune kmetova u 15. i 16. stoljeću”. Posvećena je dvjema kmetskim bunama iz 1408.-09. te 1516.-17.. kada su pobunjenici napali upravitelja i Kaštel s ciljem oslobađanja od strahovitih nameta i torture. Na prvoj razini izloženi su arheološki iskopi pronađeni prilikom konzervacije kule te ilustrirana tema izložbe, na drugoj je izloženo oružje suprotstavljenih strana, a na samom dnu kule sprave za mučenje kao simboličan kraj pobune seljaka.

Od osnivanja Muzeja kao samostalne ustanove, fokus je na realizaciji brojnih povremenih izložbi kroz koje se obrađuju teme kulturne povijesti Pazina i Pazinštine te na prezentaciji Galerijske zbirke i suvremenih umjetnika prostora i vremena djelovanja Muzeja. Brojne ostvarene izložbe, osim obrade i stručne prezentacije povremenih tema i predstavljanja javnosti vrijedne muzejske građe koja ilustrira način života, kulturu, obrazovanje i slobodno vrijeme stanovnika prostora djelovanja Muzeja, čine temelj za njegov budući stalni postav.

Prvi upravitelj Muzeja (1956.) bio je Ante Glavičić, ujedno i kustos, u lipnju 1958. za upravitelja je postavljen Milan Šuran, a 25.XII. iste godine Ljubomir Petrović. U razdoblju od početka 1960-ih do polovice 1990-ih muzej djeluje kao Etnografski muzej Istre, a od 1995. do 2002. voditeljica muzeja je Marija Ivetić. Od 2002. do 2016. ravnatelj je Denis Visintin, a od 2016. Maja Zidarić Pilat.