Govi, Eugenia, knjižničarka (Pula, 17.VII.1921. − Padova, 7.VI.1990.).

Krštena je kao Eugenia Maria Gemma 15.VIII., otac Giuseppe bio je časnik, pješački bojnik rodom iz Parme, majka Gemma rođ. Predonzani bila je iz Pule. U pulsku državnu gimnaziju „Giosuè Carducci“ upisala se 1932. Nakon Drugog svjetskog rata izbjegla je s obitelji u Italiju. Diplomirala je književnost 1946. na Sveučilištu u Padovi. Nakon studija volontira u tamošnjoj Sveučilišnoj knjižnici, istovremeno se usavršavajući u Scuola storico-filologica delle Venezie, gdje je diplomirala 1949.

Profesionalnu bibliotekarsku karijeru započinje iste godine u padovanskoj Sveučilišnoj knjižnici. Kratko radi 1954. u Nacionalnoj knjižnici u Firenci, sljedeće godine vraća se u Padovu te će u Sveučilišnoj knjižnici raditi do 1971., kada je imenovana pročelnicom Uprave za zaštitu knjižnične građe (Sopraintendenza ai beni librari) za provincije Verone, Vicenze, Trenta i Bolzana. Te je godine unaprijeđena u stupanj ravnatelja knjižnice 1. klase. Nakon reorganizacije spomenute Uprave za zaštitu knjižnične građe, do 1974. nadležna je za Trentinsku i Bolcansku provinciju, a 1973. kratko je bila i ravnateljica padovanske Sveučilišne knjižnice.

Od 1974. do 1976. ravnateljica je Nacionalne knjižnice Marciana u Veneciji, gdje je, među ostalim, dovršila preseljenje starih rukopisa i inkunabula u palaču Della Zecca, osuvremenila katalogiziranje knjiga i otvorila restauratorsku radionicu. Potom se ponovno vratila u Padovu gdje se posvetila otvaranju Sveučilišne knjižnice široj javnosti te uspostavi i umrežavanju knjižničnog servisa. U tom je razdoblju, 1978.-1986., bila predsjednica Regionalnog vijeća ravnatelja ustanova pri Ministarstvu zaštite kulturnih dobara i okoliša.

Još od početka 1950-ih bila je članica Talijanskog udruženja knjižnica (Associazione italiana biblioteche), a u njegovim pokrajinskim i regionalnim tijelima u Venetu višekratno je obnašala niz dužnosti, pa je 1967.-70. bila i potpredsjednica odbora za istočni Veneto, a 1972.-75. objedinjenog odbora za cijelu regiju.

U mirovinu je otišla ljeta 1986. te je nastavila djelovati u Centro di studio e documentazione „Marco Salizzato“ u Padovi, gdje se brinula o čitaonici i organizirala arhivu novina i časopisa.

Među njezinim radovima ističu se članci o humanističkim izvorima Kaptolske knjižnice u Padovi, o Knjižnici sv. Franje te o Zbirci Valsecchi u Sveučilišnoj knjižnici u Padovi.

Za doprinos kulturi i knjižničarstvu odlikovana je 1982. titulom komendatora Republike Italije.