Grȁdinje, raštrkano naselje na Pazinštini, u općini Cerovlje (45°15′25″N 14°04′16″E), 43 stanovnika (2011.).

Gradinje je skupni naziv za desetak sela i zaselaka – Banovina, Gajani, Kranjčići (ranije Lovrinovići), Mandari, Matuljci, Muzlovci (Mužlovci), Rogovinci (Ragovinci) i Runkovci (ranije Matišići) – na bregovitom istočnom dijelu općine Cerovlje, na prostoru oko gornjeg toka Banovinskog (Grȁdinjskog) potoka, između Gologorice i Belaja, jugoistočno od ceste Cerovlje – Paz. Povezuje ih zajednička crkvica Svih svetih, na 229 metara nadmorske visine, kraj zaseoka Rogovinci, oko koje je groblje. Crkva ima lopicu i zvonik na preslicu, a u njoj su ostaci više slojeva zidnih slika – fresaka, datiranih u XIII. odnosno XV. st., te glagoljski grafiti. Pripadala je Pićanskoj biskupiji.

U blizini crkve su ostaci kule/utvrde koja je stradala u napadima Mlečana u Uskočkom ratu početkom XVII. st. Kulu lokalno stanovništvo zove Zidȉne i Turnȉna (prema turanj, toranj, tal. torre).

Gradinje je u srednjem vijeku bilo boljunski posjed (ne spominje se posebno u darovnici istarskog markgrofa Ulrika II. iz 1102., kao što se navodi u nekim izvorima), od kojeg akvilejski patrijarsi potom formiraju malu gospoštiju pripojenu Pazu, kojom, po nekim izvorima, oko 1300. upravlja Fridrik (Fricil, Fritz) Eberstein. Vlasničku sudbinu Paza dijelit će kroz stoljeća unutar Pazinske knežije kao posjed obitelji Walderstein, pa Barbo, Auersperg i Wachsenstein. Od 1814. Gradinje je sastavu novoosnovane općine Boljun, kasnije ponovno više povezano s Pazom, a danas ima status mjesnog odbora u cerovljanskoj općini.

Prema kazivanju lokalnog stanovništva naziv Gradinje moguće je povezati s vrstom cera (hrasta) koji raste na tom području i koji zovu grȁdinj.

Slike