Decarli, Lauro (nadimak Carlòn), etnički i dijalektalni istraživač, pjesnik, publicist (Kopar, 23.VI.1929. - Sesljan [Šešljan]/Sistiana kraj Trsta, 11.XII.2011.).

Maturirao je u koparskoj klasičnoj gimnaziji "Carlo Combi" 1948., a pod političkom paskom nove (jugoslavenske) vlasti prebjegao je 1950. u Trst.

Nostalgično vezan za rodni grad, godinama je istraživao njegovu etničku i dijalektalnu povijest i potku. Godine 1976. u vlastitoj je nakladi objavio Origine del dialetto veneto istriano, potom "Il veneto istriano" (u: Guida ai dialetti veneti, ur. Manlio Cortelazzo, Padova 1985.) te niz ogleda o istromletačkim govorima, posebice Kopra i okolice, uglavnom u Atti e memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria (AMSI): "Toponimi di mare dei pescatori capodistriani" (1991.), "Calegaria" (1992.), "Una locuzione dialettale capodistriana: bàter tremóm" (1994.) i "Ancora su 'Calegaria'" (2006.). U suradnji s Giuseppeom Brancaleom objavio je Istria: dialetti e preistoria (Trieste 1997.).

U Attima CRS-a (Centro di ricerche storiche Rovigno) objavio je 1996. članak o rovinjskim nadimcima (koje je bio prikupio Giuseppe Vatova odnosno njegov sin Domenico Aristocle), a najopsežnije mu je djelo zbirka i studija koparskih nadimaka Caterina del buso: Capodistria attraverso i soprannomi - "necroscopia di una città" (ilustrirali Giustino Poli [pseudonim Alda Cherinija], Tullio Momi i sam autor, Trieste 2003.).

O staroj igri pandolo objavio je Breve manuale di pandologia (pod pseudonimom Ciro dell'Aura, Trieste 1981.) i Pandolo (u suradnji s Frankom Hmeljkom, Koper 1994.). O lokalnom dijalektu, nazivima i običajima pisao je članke i u listu koparske Zajednice Talijana La Città.

Pod pseudonimom Làverno Carlòn objavio je zbirku pjesama Versi per una vita persa (Trieste 1999.).

U publicističkom djelovanju posmrtno je priredio dva rada arheologa i povjesničara Benedetta Lonze, o kojemu je napisao i natuknicu u Istarskoj enciklopediji (Zagreb 2005.).