Mascherini, Marcello, kipar i scenograf (Udine, 14.IX.1906. – Padova, 19.II.1983.).

Poslije Prvoga svjetskog rata pohađao je u Trstu umjetničku školu pri Odsjeku kipara ornamentalista na Industrijskom institutu Alessandro Volta (Scuola per capi dʼarte dellʼIstituto industriale „A. Volta“), gdje se oblikovao pod mentorstvom Alfonsa Cancianija i potom Franca Asca (Atschko), maturiravši 1924. Odmah je počeo javno izlagati i bio zapažen u umjetničkim krugovima.

Povezavši se s Giòom Pontijem i Gustavom Pulitzerom Finalijem, počinje izrađivati umjetnička djela za interijere raskošnih putničkih brodova, što je potrajalo tridesetak godina. Veze s Finalijem omogućile su mu i angažman na izradi spomenika u novoizgrađenim rudarskim gradovima Raši i Carboniji na Sardiniji.

Nakon rata radio je kao scenograf i kostimograf u tršćanskom kazalištu Verdi, a 1957. osniva kazališnu družinu La Cantina. Preselio je stan i atelijer 1967. u Sesljan (Sistianu) kraj Trsta. Dobitnik je brojnih nacionalnih i međunarodnih nagrada, stekavši ugled u zemlji i svijetu. Obnašao je brojne institucionalne dužnosti u struci te bio član brojnih žirija na državnim i međunarodnim izložbama, kao i član više akademija.

U Raši je 1937.–39. izradio kip rudara-vojnika (minatore-soldato) i skulpturu Dragovoljci vođeni pobjedom (Volontari guidati da una vittoria) u visokom reljefu, smještene na glavnom trgu. Uništene su nakon rata kao simboli fašističkoga režima. Autor je skulpture Krista na obiteljskoj grobnici Tomizza u Materadi.

Njegova djela stoje izložena u interijerima i eksterijerima diljem Italije i inozemstva, a osobito su brojna u Trstu i bližoj okolici. Među njima su Spomenik palima (Monumento ai caduti, 1954., na tršćanskom groblju) i poprsje biskupa Antonija Santina (1982., u tršćanskom Biskupskom sjemeništu).

Slike