Lah, Zorko (Lachi, Albino), arhitekt (Gabrovec/Gabrovizza kraj Trsta, 23.IV.1905. – Opatija, 4.VI.1979.).

Maturirao je 1926. arhitekturu na Tehničkoj srednjoj školi u Ljubljani. Pristupio je u Trstu krugu oko Avgusta Černigoja (Augusto Cernigoi, 1898. – 1985.), tada čuvenoga slikara, grafičara, kipara, ilustratora i likovnog pedagoga te postao član tajnoga Kluba kolektivista, opredijelivši se za konstruktivizam u umjetnosti. Izradio je projekte za pristanišnu zgradu za hidrozrakoplove.

Primljen je u Studio Stuard (Studio dʼarchitettura e decorazione), gdje je s Gustavom Pulitzerom Finalijem projektirao opremu za brodove (Conte Grande, Conte di Savoia, Vulcania, Saturnia) te sudjelovao u projektiranju naselja Raša. Projektirao je i zgrade u Carboniji, rudarskon gradu na Sardiniji, koje i danas nose njegovo ime. Sudjelovao je 1939./1940. u projektiranju upravne zgrade rudnika u Podlabinu. Po Pulitzerovu odlasku u SAD, Lah je s arhitektima Franjom Kosovelom i Henrikom Ukmarom postao 1941. vlasnik Studija Stuard.

Za vrijeme rata priključio se Osvobodilnoj fronti pa je 1944. uhićen i odveden u radni logor Landshut. Poslije rata dolazi 1949. u Rijeku i zapošljava se u Centralnom birou za projektiranje, kasnijem (od 1954.) Brodoprojektu, gdje radi do umirovljenja 1972.

Osim na opremanju brodova (među inima, opremio je školski brod Galeb 1951. i ponovno 1962., Jadran 1956., jahte Podgorku I i Jadranku oko 1965.), radio je i na opremanju ureda; tako je opremio zgradu uprave Brodogradilišta Uljanik u Puli (1954.).