Cocchietto, Mario, slikar, grafičar, pjesnik i pedagog (Trst, 29.VI.1933. – Umag, 29.XI.2019.).

Rođen je u pulskoj radničkoj obitelji, u vrijeme očeva rada u tršćanskom kazalištu. Obitelj se ubrzo vraća u Pulu, gdje Mario završava osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je 1957. na Višoj pedagoškoj školi u Rijeci. Od 1959. radi u Umagu, gdje je nastavnik likovnog odgoja i talijanskog jezika, a 1968. postaje i ravnatelj talijanske osnovne škole.

Za ljetnih praznika pohađa radionice slikarstva u Veneciji i Padovi te na Akademiji lijepih umjetnosti "Pietro Vannucci" (Accademia di Belle Arti) u Perugii (1969.-76.).

U slikarskom je radu prolazio različite koncepcijske faze, od kubizma i ekspresionizma do gestualne apstrakcije. Dinamičnim potezom i živim koloritom slika mrtve prirode, portrete i – s posebnom osjetljivošću – istarske krajolike. Njegovi crteži najčešće su izvedeni tušem, pretežno s motivima ženskog tijela.

Od 1956. izlaže na skupnim izložbama u Istri i Italiji. Samostalno je izlagao u Umagu, Puli, Rovinju, Kopru, Piranu, Veneciji, Trstu, Trevisu… Dobitnik je Nagrade Moderne galerije Rijeke (1964.), Ex tempore grada Labina (1968.), Ex tempore Alberoni (Lido di Venezia, 1969.) gdje je osvojio Srebrnog lava. Likovnim radovima sudjeluje na natječaju za umjetnost i kulturu Istria Nobilissima od samoga početka 1967., a do 1987. na njemu je nagrađen 11 puta (prvu nagradu dobio je 1970. te osam drugih i posebne pohvalnice).

Poeziju i prozu objavljuje od 1960. do 1978.; najprije u časopisu La Battana, potom u samostalnim zbirkama. Tematski je vezan za istarsko podneblje, primjećuje se sklonost avangardističkim oblicima, pjesnik je individualnih osjećaja i ironičnog duha. Za poeziju je 1963. dobio nagradu Talijanske unije Istre i Rijeke. Pjesnički i prozni radovi uvršteni su mu u antologije talijanskih pisaca Istre Poesia (Rijeka/Fiume 1964.) i Prosa (Rijeka/Fiume 1965.), u antologije nagrađenih radova na natječaju Istria Nobilissima (Antologia delle opere premiate, Fiume–Trieste 1972. i 1978.), te u Voci nostre (Rijeka/Fiume 1983.).

Samostalno je objavio zbirke pjesama Dieci poesie (Milano 1962.) i Dodici poesie (Umag 1962.), a tek 2005. dugo očekivanu dvojezičnu zbirku, koja objedinjuje cjelokupno njegovo pjesništvo: Da un vivere (1960-1974) – Iz jednog življenja (1960-1974.). Knjiga je objavljena u izdanju umaškog Pučkog otvorenog učilišta „Ante Babić“, s opsežnim pogovorom Giacoma Scottija i hrvatskim prijevodom Romana Karlovića.

Za ukupno društveno i umjetničko djelovanje dobio je 2003. zahvalnicu Grada Umaga.

Slike