Stiglich, Alfredo, antifašist (Pula, 23.VI.1908. – Hartheim, 13.XII.1944.).

Sin Francesca i Caterine, rođene Crismanich, po zanimanju klesar. Kao dijete proveo je u doba Prvog svjetskog rata tri godine (1915.–1918.) s obitelji u izbjegličkim logorima Leibnitz, Pottendorf i Wagna.

Već se 1923. spominje kao voditelj omladinske sekcije Komunističke partije Italije (KPI; Partito comunista d'Italia, PCI) u Puli. Iznimno politički aktivan, često uhićivan i zatvaran, postaje jedan od organizatora aktivnosti KPI-ja u južnoj Istri. U velikoj provali u komunističku organizaciju južne Istre 1930. uhićen je i pred Specijalnim sudom za zaštitu države u Rimu osuđen na pet godina zatvora, zajedno s ostalim čelnim pulskim komunistima. Pula tada ostaje bez svojih najznačajnijih ljudi komunističkoga pokreta. Kaznu izdržava u zatvorima na Liparima i Ponzi. U zatvoru ne miruje, već se i dalje bavi aktivističkim radom, promidžbom i sabotažama, zbog čega često biva dodatno kažnjavan i premještan.

Iako je većina Istrana abolirana 1932. povodom desete godišnjice Pohoda na Rim, Stiglicha ne puštaju iz zatvora do 1934. Odmah po dolasku u Pulu nastavlja raditi na jačanju organizacije KPI-ja i osniva samostalno partijsko rukovodstvo (Federale) koje obnavlja u međuvremenu prekinute veze s Rovinjom i Trstom, ali uspostavlja i novu sa Zagrebom. Stiglich smatra da je za uspješno djelovanje nužna stalna povezanost Pule, Rovinja, Vodnjana i Labina, a pulsku organizaciju, uz njega, vode Josip (Bepi) Vlah i Antun Kapuralin. Nakon nove velike provale u tršćansku i pulsku organizaciju KPI-ja u studenom 1937., Stiglich je osuđen na 15 godina zatvora. Kaznu odslužuje u Castelfrancu dʼEmilia, gdje je bio članom vodstva KPI-ja u samom zatvoru. Po Mussolinijevu padu vraća se u Pulu u kolovozu 1943.

Zalažući se za ideju o zajedničkom oružanom otporu njemačkom okupatoru, s mnogim drugim članovima KPI-ja priključuje se narodnooslobodilačkom pokretu (NOP). Ubrzo je, u rujnu 1943., tijekom susreta s članovima Komunističke partije Hrvatske (KPH) u Pazinu, ranjen u ruku prilikom njemačkog bombardiranja. Prebačen je u Žminj, pa u Gologoricu, no ipak ga uhićuju njemačke snage i sprovode u Pulu. Tamo mu je u bolnici amputirana ruka u visokom stupnju infekcije. Potom je u lipnju 1944. deportiran u tršćanski zatvor Coroneo i konačno u koncentracijski logor Hartheim, gdje je ubijen u prosincu 1944.

Na pulskom gradskom groblju Monte Ghiro Stiglichevo ime uklesano je na obiteljskoj grobnici.

Po njemu se zove jedna pulska ulica te Dom za starije osobe Alfredo Štiglić u Puli.