Verihen III., grof Istre (poslije 991.), grof Furlanije (poslije 1001.), odvjetnik samostana sv. Petra u Salzburgu (987. – 1025.) (druga polovica X. st. – prva polovica XI. st.).

Potomak dinastije koja je generacijama služila salcburškim nadbiskupima i njihovom samostanu sv. Petra, Verihen III. prvi je izdanak te plemićke kuće koji je služio kao grof u Istri i Furlaniji. Iz prvoga braka s nepoznatom plemkinjom imao je tri sina: Adalgerona, Azona (možda samo hipokoristik za Adalgerona?) i Verihena IV., koji je naslijedio oca kao grof u Furlaniji.

Iz drugoga braka s Viliburgom II. od Sempta i Ebersberga Verihen je imao tri kćeri: Hademut II., Liutgardu i Gerbirgu. Prva kći se udala za Popona II. iz tirinške grofovske kuće Weimar i Orlamünde te rodila Ulrika I., budućega markgrofa Kranjske i Savinjske marke te Istre; iz braka Liutgarde s Engelbertom IV. Sighardinovićem poteći će dinastija Spanheim; Gerbirga se zamonašila i obnašala čast opatice obiteljskoga samostana Sempt-Ebersbergovaca u Geisenfeldu (umrla 1061.).

Darovnicom kralja Henrika II. Verihen III. dobio je 1001. polovicu „sela koje se na jeziku Slavena zove Gorica“ (villa que Sclavorum lingua vocatur Goriza), koja će preko njegove kćeri Liutgarde prijeći prvo pod vlasništvo kuće Spanheim te potom, smrću Henrika od Spanheima (umro 1123.), u ruke akvilejskoga odvjetnika Majnarda (Henrikova nećaka), prvoga grofa Gorice iz dinastije Majnardinovića, čiji će nasljednici igrati ključnu ulogu u daljnjoj povijesti Furlanije i Istre.