Ferro, Nicolò, iredentist, talijanski ratni dragovoljac (Vodnjan, 8.III.1883. – bojišnica kod Vrtojbe, Slovenija, 15.VIII.1916.).

Otac Antonio bio je iz Fažane, a majka Valentina rođ. Giachin iz stare vodnjanske obitelji. Nakon osnovne škole u rodnom gradu, pohađao je tehničku u Pazinu, a potom se, početkom 1900-ih, posvetio poduzetništvu u Vodnjanu. Bio je aktivan u lokalnoj politici kao iredentist i zagovaratelj talijanske Istre te aktivni član Lege Nazionale. U vrijeme načelnika Giovannija Cleve izabran je za vodnjanskog općinskog vijećnika, a bio je i u rukovodstvu radničke udruge (Società Operaia) i u direkciji banke Nuova Cassa Rurale.

Nakon početka Prvog svjetskog rata, u prosincu 1914. odlazi u Udine, a 24.V.1915. postaje talijanskim vojnikom. Dodijeljen je motoriziranoj postrojbi u Mantovi, a početkom 1916. premješten je u Udine te u svibnju pohađa časnički tečaj i dobiva čin potporučnika. Početkom srpnja, na vlastiti zahtjev upućen je na bojišnicu, ulazi potom u 95. pješačku brigadu „Udine“ pod imenom Nicolò Farina. Poginuo je na Sočanskoj bojišnici (Soška fronta) kod Vrtojbe (tal. Vertoiba).