Pilat, Ivan Ivica
Pilat, Ivan Ivica, pjesnik, prozaik, pedagoški djelatnik, društveni i kulturni aktivist (Košutići kod Višnjana, 1.I.1934. - Vrsar, 22.9.2016.).
Niže razrede osnovne škole polazio je u Bačvi, a tadašnju nižu gimnaziju u Poreču, potom se 1950. upisao u Učiteljsku školu "Viktor Car Emin" u Puli. Nakon mature 1955. služio je vojni rok u školi za pričuvne časnike u Bitoli, a 1956. zaposlio se kao nastavnik u Osnovnoj školi u Vižinadi. Za njezinog je ravnatelja imenovan 1960., a od 1965., nakon integracije s višnjanskom OŠ "Jože Šuran", upravljao je objedinjenom područnom školom. Istodobno je, uz rad, od 1963. studirao na Pedagoškoj akademiji u Puli (fizika - tehničko obrazovanje) i diplomirao 1970. Početkom 1977. postavljen je za ravnatelja u OŠ Vladimira Nazora u Vrsaru i na toj je dužnosti bio do ljeta 1989., potom je u istoj školi radio kao nastavnik fizike i tehničkog odgoja te obrane i zaštite do umirovljenja 1994.
Usporedo s profesionalnom karijerom vrlo je aktivan u društvenom životu lokalne zajednice. Između ostaloga, bio je u 1970-im predsjednik Fonda za kulturu tadašnje Općine Poreč i prvi predsjednik porečke Katedre Čakavskog sabora Naš kanat je lip. U jednom je mandatu bio vijećnik u Skupštini općine Poreč, višekratno u lokalnim rukovodećim tijelima Saveza rezervnih vojnih starješina te Saveza komunista Hrvatske (SKH) i Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske (SSRNH) Poreča i dr.
Literarnu nadarenost pokazuje već u nižoj gimnaziji, a kao srednjoškolac bio je član literarnog društva Istarski borac u Puli u čijem listu prve pjesme i priče objavljuje 1953. Kasnije se javlja u Poletu (III. nagrada za pjesmu Koredo), Istarskom mozaiku, Novoj Istri te u nizu školskih i lokalnih glasila u Istri, ali i širom Jugoslavije. Pisao je na hrvatskom književnom standardu i na čakavštini rodne Poreštine. Porečki ogranak Matice hrvatske, čije je član bio 1966.-72. te ponovno od 1993., objavio mu je 1968. zbirku pjesama na čakavskom Znan te, Istrijo (ilustrirao Renato Percan). Za zbirku priča Žluk besid z duše dobio je nagradu "Mate Balota" (2008.), a objavljena je s radovima sudobitnika Tomislava Milohanića (Pula 2009.). Kao pjesnik zastupljen je u Korablji začinjavca (1969.), Istarskoj korabljici (1972.) i više godišta kalendara Jurina i Franina, u antologijama Čakavsko pjesništvo XX stoljeća (Milorad Stojević, Rijeka 1987.), Istarska pjesmarica: antologija hrvatskog pjesništva Istre XIX. i XX. stoljeća (Mirjana Strčić, Pula 1989.), I ča i što i kaj (Boris Domagoj Biletić, Pula 1997.), u zbirkama Zlatna knjiga svjetske poezije za djecu (Zvonimir Balog, 1975.), Žubor riječi (izbor pjesama za recitiranje, Joža Skok, Zagreb, 1992.), Verši na šterni (od 1994. u 20-ak izdanja), Susret riječi (Bedekovčina, 2002.-05.) i dr. Više pjesama mu je uglazbljeno za zborove (Josip Kaplan, Nello Milotti, Đeni Dekleva Radaković i dr.).
Bio je aktivni član istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika (od 1966., prvotno Društvo književnika Hrvatske), a 1996. među pokretačima vrsarskog ogranka Matice hrvatske i njegov prvi predsjednik. Bio je i u izdavačkom savjetu pulske Istre i uredništvu porečkog lista 30 dana. Za društvenu, kulturnu i sportsku aktivnost dobio je više nagrada i priznanja, među kojima i Orden rada sa srebrnim vijencem (1968.), Povelju grada Poreča "30. april" (1970.), Zlatnu značku SRVS Zajednice općina Rijeke (1981.) i Poreča (1987.).
Komentari
Trenutno nema objavljenih komentara.
Ostavi komentar