Nogometni klub Rovinj, prvotno utemeljen 1919., a od 1952. djeluje pod sadašnjim nazivom. U Rovinju su prve utakmice zabilježene 1908., a rovinjski se klub u međuratnom razdoblju pod različitim nazivima (Fascio Democratico Giovanile, Federico Riosa, Ampelea) natjecao u tal. ligama. Igralo se na sjev. rovinjskoj obali pokraj želj. postaje, a 13. XI. 1932. odigrana je prva utakmica na novom igralištu u Valbruni.

Važan nogometaš toga razdoblja bio je Bruno Ispiro, koji je u klubovima prve tal. lige (Genoa, Lazio, Triestina) odigrao 87 utakmica i postigao 51 pogodak. Nakon II. svj. rata klub je pod nazivima Sindicati Uniti Rovigno, Società sportiva Rovigno, Rovinj i Tvornica duhana Rovinj bio uspješan u prvenstvu Istre i regionalnom prvenstvu V. zone. Poč. 1960-ih igralište je potpuno obnovljeno, a izgrađene su i natkrivene tribine. Među klupskim uspjesima izdvajaju se drugoligaški status 1970/71., naslov amaterskog prvaka Hrvatske 1972/73. i ulazak u osminu finala jugosl. kupa 1991. Klub je potom gotovo stalno članom II. hrv. nogometne lige – skupine Zapad i Jug. God. 1992. izgubio je od HAŠK-Građanskog (današnji Dinamo) u četvrtini finala Hrv. nogometnoga kupa. Klub je dao tri mlada reprezentativca (Enzo Zohl, Ecio Krizmanić, Fausto Budicin) i nekoliko prvoligaških nogometaša (Angelo Devescovi, Bruno Venier, Ecio Krizmanić, Zoran Petrović, Nikola Brajković, Luciano Zgrabljic, Fausto Budicin, Ratko Kremenović).