Benussi, Andrea, antifašist, političar (Vodnjan, 20.I.1894. - Rijeka, 19.II.1980.).

Potječe iz siromašne seljačke obitelji. Kao građevinski radnik radio je 1910.-14. u Puli, gdje se uključio u radnički pokret i aktivno djelovao u sindikalnoj organizaciji. Članom Talijanske socijaldemokratske stranke (Partito Socialdemocratico Italiano) postaje 1913., a već 1914. zatvoren je zbog revolucionarne aktivnosti. Iste godine unovačen je u austrougarsku vojsku, a 1916. zarobljen na ruskom frontu. Potkraj 1917. sa zarobljenicima Talijanima prebačen je u Torino.

U Vodnjan se vraća 1919. i uključuje se u radnički pokret. Članom Komunističke partije Italije (Partito Comunista d'Italia; KPI) postaje 1921, a zatim i član Oblasnog komiteta KPI u Trstu sa zaduženjem za rad u južnoj Istri. Pred opasnošću od uhićenja 1926., uspijeva pobjeći u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. Kraljevina Jugoslavija) i dolazi u Zagreb. Živio je u tzv. istarskim barakama na Trešnjevci, a zaposlio se u ljevaonici Sila. Tu se povezao s članovima Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), čiji postaje član i stupa u kontakt s Josipom Brozom Titom, koji tada djeluje u istoj partijskoj organizaciji. Zagrebačka policija brzo ga je uočila i zatvorila, ali partija mu je organizirala bijeg i prebacivanje u Francusku (1928.). Povezuje se s KP Francuske te aktivno radi na pružanju pomoći borcima republikanske Španjolske, a nakon njemačke okupacije Francuske 1940. djelatan je u francuskom pokretu otpora.

Godine 1946. vraća se u Jugoslaviju i do umirovljenja 1962. obavljao je brojne odgovorne društvenopolitičke i gospodarske dužnosti. Bio je član Centralnog komiteta KP Hrvatske i Savjeta Socijalističke Republike Hrvatske. Od 1950. bio je niz godina potpredsjednik Talijanske unije za Istru i Rijeku, potom i njezin počasni predsjednik. Bio je u prijateljskim odnosima s Titom i više puta ga je posjetio na Brionima.

Svoja sjećanja na revolucionarne dane objavio je u zbornicima Četrdeset godina, 1 (Beograd 1960.) i Radnički pokret Hrvatskog primorja, Gorskog kotara i Istre 1919-1941 (Rijeka 1970.). Napisao je i Uspomene jednog borca (Rijeka 1954.) i La mia vita per un' idea (Rijeka 1973., u hrvatskom prijevodu Život za ideju, Rijeka 1976.).

Dobitnik je Ordena bratstva i jedinstva prvoga reda, Ordena zasluga za narod prvoga reda, Ordena Republike sa zlatnim vijencem, brojnih priznanja te Nagrade za životno djelo grada Rijeke (1974.).

Slike