Ferdinand I. Habsburški, rimsko-njemački car (Alcalá de Henares, Španjolska, 10.III.1503. - Beč, 25.VII.1564.).

Bio je sin austrijskog nadvojvode i kastiljskog kralja Filipa Lijepog i kastiljske kraljice Ivane (Lude), a kad je 1519. umro njegov djed po očevoj strani i car Svetog Rimskog Carstva Maksimilijan I., tu je titulu naslijedio Ferdinandov brat Karlo V., a Ferdinandu je povjereno upravljanje austrijskim nasljednim zemljama, time i dijelom Istre. Dobio je titulu austrijskog nadvojvode, a pravi uspon počinje nakon pogibije šogora, češkog i ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika II. u Mohačkoj bitci. Po ranijem sporazumu i bračnoj vezi, postaje 1526. kralj Češke i Ugarske, sljedeće godine i Hrvatske, čime u tim zemljama počinje vladavina Habsburgovaca koja će potrajati do 1918.

Poznato je da je 1527. dao u zalog gospoštiju Lupoglav, a i burg Šumberg (Šumber) nad Rašom koji joj je pripadao, senjskom i kliškom kapetanu Petru Kružiću.

Nakon što se njegov brat 1556. povukao, okrunjen je 1558. i za rimsko-njemačkog cara. Ferdinand I. zapamćen je i po obrambenim ratovima s Turcima i suzbijanju protestantizma u Austriji, pa je ona, za razliku od Njemačke, ostala katolička.

Pokopan je u katedrali sv. Vida u Pragu.