Dorčić, Franjo, antifašist, partizan (Pazin, 15.V.1912. - Pazin, 15.VIII.1999.).

U rodnom je gradu završio tri razreda hrvatske i jedan talijanske osnovne škole, a potom krojački zanat. Nakon odsluženja vojnog roka, u Pazinu nije mogao dobiti posao, pa je 1935. emigrirao u Jugoslaviju. Kratko vrijeme boravio je u Zagrebu i Mariboru. Iste godine preselio se na Sušak gdje je živio do 1942.

U Sušaku 1936. postaje član Ujedinjenih radničkih sindikata (URS). Ubrzo je izabran u međustrukovni savez tekstilaca u kojem dvije godine djeluje kao blagajnik. Sudjeluje u štrajku koji su organizirale tekstilne radnice te u drugim sindikalnim akcijama na tom području. Slom Jugoslavije 1941. zatekao ga je u Sušaku, gdje se odmah pridružio narodnooslobodilačkom pokretu (NOP) aktivno sudjelujući u organiziranju ustanka.

U rujnu 1941. dolazi u Pazin u posjet majci, a upravo istog dana na pazinskom željezničkom kolodvoru pronađene su bombe za čije su postavljanje osumnjičeni on i Mate Ban (otac narodne heroine Olge Ban). U istražnom je zatvoru zadržan do 1942. kada se vraća u Pazin i aktivno uključuje u NOP. Kapitulaciju Italije u rujnu 1943. dočekao je u Pazinu, gdje podiže narod na ustanak. Sa seljacima iz sela Ivoli, Šestani, Marečići, Ćusi i Zarečje razoružava vojsku koja je čuvala mostove na prilazu gradu. Kada je osnovan Operativni štab Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Hrvatske za Istru ušao je u njegov sastav, a bio je i sudionik Istarskog sabora u Pazinu 13.IX.1943. na kojemu je izabran u Pokrajinski narodnooslobodilački odbor (NOO) za Istru.

Njemačka ofenziva, koja je uslijedila iste jeseni, zatekla ga je u Marečićima, gdje su se partizanske jedinice našle u neprijateljskom okruženju. Dorčić se sa suborcima uspio izvući iz obruča, ali je nekoliko dana po povratku u Pazin uhićen i odveden u nacistički logor Dachau. Iz logora se u Pazin vratio u lipnju 1945. te je radio u mjesnom NOO-u, zatim u poljoprivrednoj zadruzi i kao predradnik u tvornici trikotaže, gdje je dočekao mirovinu.