Rusich, Sergio (de Moscati), učitelj, antifašist, pisac (Pula, 29.VIII.1920. - Firenca, 14.I.2006.).

U rodnom gradu u mladosti se bavio vodenim sportovima, posebice veslanjem. Nakon kapitulacije Italije kao mladi učitelj i časnik pridružuje se istarskim partizanima. Bori se u postrojbama Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, a nacisti su ga zarobili krajem 1944. i do travnja 1945. bio je zatočen u njemačkom koncentracijskom logoru Flossenbürg.

Po završetku Drugog svjetskog rata vraća se u Pulu, gdje se zalagao za referendum o ostanku grada u sastavu Italije, a nakon okončanja anglo-američke uprave 1947. odlazi kao izbjeglica (esul) u Firencu. Tu je, u kvartu Isolotto, radio kao učitelj u osnovnoj školi, a i u mirovini je nastavio svjedočiti mladima o svojim tragičnim iskustvima.

Objavio je 1952. roman Prigioniero della foresta, 1972. jedan je od četiri autora knjige priča o moru Oceano vivo, a 1992. tiskan mu je dnevnik iz logora Il mio diario. A vent'anni nei campi di sterminio nazisti. Flossenburg 40301. O njegovom životu kći Silva Rusich i Franco Quercioli objavili su 2008. u Firenci knjigu Sergio Rusich e la sua storia: da Pola a Firenze, il secolo dell'esodo.

Njegovo ime nose podružnica udruženja talijanskih partizana ANPI u Isolottu i firentinska srednjoškolska nagrada za radove o antifašizmu, koncentracijskim logorima i istarskom egzodusu.