Legović, Marko, ekonomist, znanstvenik (Tadini kraj Kaštelira, 1.I.1922. - Rijeka, 4.IV.2009.).

Završio je lokalnu (talijansku) školu. Godine 1942. regrutiran je u talijansku vojsku, a nakon kapitulacije Italije javlja se Komandi Narodnooslobodilačke vojske (Jugoslavije) u Tarantu i s prvom prekomorskom jedinicom prebacuje se na Korčulu. Sudjelovao je sa 6. ličkom brigadom u bitci za Drvar, a u redovima NOV-a ostaje do srpnja 1945. kad je raspoređen u riječki garnizon. Njegova će jedinica biti pretvorena u Narodnu miliciju u kojoj službuje do konca 1953. U međuvremenu je u Rijeci stekao gimnazijsko obrazovanje, a nakon izlaska iz milicije radi u riječkoj Rafineriji, kasnije u Narodnoj banci. Paralelno studira na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao je 1960.

Znanstvenu karijeru ostvario je u Sjevernojadranskom institutu JAZU-a (danas Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU-a u Rijeci), gdje je primljen 1963. te je radio do umirovljenja u srpnju 1986., napredujući od asistenta do zvanja višeg znanstvenog suradnika, a posljednjih je godina bio i upravitelj Instituta. Kao ekonomski stručnjak analizirao je razvoj turizma u Istri poslije oslobođenja, društveno-ekonomske odnose na istarskom selu, kretanja i promjene stanovništva u Istri između dva rata i poslije oslobođenja, stanje istarske poljoprivrede od 1918. do 1923. i između dva rata.

Svoja razmišljanja i domišljanja razvoja istarske ekonomije razradio je u znanstvenom djelu Uzroci zaostajanja poljoprivredne proizvodnje Istre i mogućnosti razvoja, koje mu je kao doktorska disertacija prihvaćeno 1981. na Hotelijerskom fakultetu u Opatiji. U doktora znanosti promoviran je 1983., a disertaciju je, uz neznatne izmjene, kasnije objavio i kao monografiju (Poreč 1997.).

Za ratnu i poratnu aktivnost i ukupni rad dobio je više priznanja među kojim i Medalju za hrabrost (1949.), Orden zasluga za narod III. reda (1950.) te Orden Republike sa zlatnim vijencem (1983.).

Nakon umirovljenja vratio se iz Rijeke u rodnu Poreštinu.