Nežić, Dragutin, biskup (Donja Reka kraj Jastrebarskoga, 29.I.1908. – Pula, 30.I.1995.).

Poslije realne gimnazije u Karlovcu završio je studij bogoslovije u Zagrebu, te je zaređen za svećenika 7.IX.1930.

Isprva je bio kapelanom u Požegi, potom je nastavio studij na Gregoriani u Rimu (1932.–35.), gdje je postigao stupanj doktora teologije. Zatim je u Zagrebu bio nadbiskupskim ceremonijarom i bilježnikom (1935.–39.) te istodobno predavačem asketike i mistike na Bogoslovnom fakultetu. Potom je bio duhovnikom u Hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu, a 1941.–47. u Bogoslovskom sjemeništu u Zagrebu.

Od 1947. obavlja dužnost administratora jugoslavenskog dijela Tršćansko-koparske biskupije (apostolska administratura). Imenovan je i punim administratorom na tome području 1948., a 1949. i administratorom Porečko-pulske biskupije. Tako je u njegovoj osobi bila ujedinjena istarska Crkva, iako još (do 1977.) formalno podijeljena u Porečko-pulsku i jugoslavenski dio Tršćansko-koparske biskupije.

Sustavno je sa suradnicima radio na školovanju budućih svećenika, te je 1955. u zgradi pazinskoga sjemeništa otvorio Bogoslovno sjemenište i Visoku teološku školu, na kojoj je bio rektorom i profesorom apologetike i dogmatike.

Rezidencijalnim biskupom Porečko-pulske biskupije imenovao ga je papa Ivan XXIII., a tu je dužnost preuzeo 1960. Sudjelovao je u radu II. vatikanskoga sabora (1962.–66.), posebno u komisiji za apostolat laika. Umirovljen je 1984., i potom živio u Poreču.

Bavio se historiografijom, te je objavio više članaka i studija o povijesti poglavito istar. Crkve. U Istarskoj Danici i Ladonji surađivao je crticama s povijesnim temama, a za Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva (1979.) napisao je enciklopedijski tekst o istarskim svecima i blaženicima. Objavio je knjige Barbanski kraj (1971.) i Istarska crkva jedna (1978.), a posmrtno je tiskano dvadesetak rasprava Iz istarske crkvene povijesti (ur. Antun Hek, 2000.) te djelo o sisačkome mučeniku Sveti Kvirin, biskup sisački (2003.).

Slike