De Amìcis, Edmondo, književnik, esejist, novinar, pedagog (Oneglia kraj Imperije, Ligurija, 21.X.1846. - Bordighera kraj Imperije, Ligurija, 11.III.1908.).

Osnovnu školu završio je u Cuneu, u Torinu je pohađao licej potom vojnu akademiju i dobio čin potporučnika. Sudjelovao je u talijanskom porazu od Austrije kod Custoze 1866., nakon čega izlazi iz aktivne vojne službe i postaje vojni novinar te u Firenci uređuje glasilo ministarstva rata L'Italia militare. Piše pričice koje će 1868. objaviti u zbirki La vita militare. U to vrijeme postaje suradnik firentinskog lista Nazione i kao dopisnik putuje Evropom, Malom Azijom i sjevernom Afrikom te će objaviti niz putopisnih dnevnika iz Londona, Nizozemske, Maroka, Istanbula, Pariza... Piše i pjesme, a 1886. objavljuje svoje najpoznatije djelo - roman za mlade Cuore (Srce), u kojemu piše iz perspektive jednog osnovnoškolca, inspiriran učeničkim životom svojih sinova. Nakon tog romana snažnog obrazovno-pedagoškog obilježja, koji uz Collodijevog Pinocchija spada u klasike talijanske književnosti za mlade, napisao je još niz književnih djela - romana, pripovijetki, putopisa, a i članka, eseja i drugih radova pedagoške i političke tematike. Od kraja 1880-ih približava se socijalističkim idejama, pisat će kasnije za socijalističke časopise. Godine 1903. postao je članom firentinske pedagoško-filološke akademije La Crusca.

Često se selio i živio u raznim gradovima Italije (uz spomenute, i u Cataniji i Pinerolu), a postoji podatak da je tijekom svojih brojnih putovanja 1887. posjetio tada austrougarsku Istru, zaustavivši se u Bujama za koje će kazati su "visoki grad koji čuva istarski poluotok". U spomen na taj boravak Buje su po njemu nazvale jednu ulicu, a od 2011. i tamošnja Talijanska osnovna škola nosi njegovo ime.

Slike