Zamarin, Giovanni Antonio (zvan i Giannantonio, Tony i Tonin), slikar, scenograf, dekorater (Poreč, 6.X.1885. - Marezige, V.1945.).

Obitelj se oko 1896. preselila u Kopar, a poslije u Izolu, gdje je Zamarin živio do 1929. Školovao se za grafičkog dizajnera u Trstu, a slikarstvom se počeo baviti već kao srednjoškolac, njegovi prvi poznati radovi datiraju iz 1901.-02. Već od 1906. radi kao scenograf i dizajnira razglednice, a između 1911. i 1914. pohađa umjetnički odjel tršćanske državne trgovačke škole. Nakon Prvog svjetskog rata radio je u propagandnom odjelu izolske tvornice konzervi Torrigiani, a ilustrirao je i ambalažu i reklamne materijale tvornice konzervirane hrane Arrigoni.

U Izoli je s Renatom Petroniom osnovao 1925. veslački klub Pullino, čiji je četverac s kormilarom (upravo R. Petroniom) 1928. pod talijanskom zastavom osvojio zlatnu olimpijsku medalju u Amsterdamu, a Zamarin je ukrasio gradsku vijećnicu za njihov doček.

Slikao je morske i kopnene krajolike, dvorce i utvrde, a značajna su mu ostvarenja primijenjene umjetnosti: radio je scenografije, razglednice, plakate u stilu secesije (liberty). Od 1929. do 1937. živio je sa suprugom u Trstu, a kad je ona otišla u Rim, preselio se u Kopar, gdje je od 1939. bio nastavnik likovne kulture u Pomorskoj školi Nazario Sauro. Nikad nije samostalno izlagao, a poznato je da je sudjelovao na skupnoj izložbi 1938. u koparskoj lođi. Iste godine radio je na restauriranju i dekoriranju kaštela u Semedeli.

Na kraju Drugog svjetskog rata partizani su ga 5.V.1945. uhitili i odveli u Marezige, gdje je, vrlo izvjesno, nekoliko dana kasnije ubijen i bačen u jamu (fojbu). Njegovo tijelo nikad nije pronađeno.

U Trstu je koncem 2015., u netom otvorenom Gradskom muzeju istarske, riječke i dalmatinske kulture (Civico Museo della civiltà istriana, fiumana e dalmata), priređena velika retrospektivna izložba njegovih radova.