Gambini, Pio Riego, iredentist, talijanski ratni dragovoljac (Kopar, 4.IX.1893. - brijeg Podgora kraj Gorice, 19. VII.1915.).

Bio je sin Pier Antonija Gambinija, koparskog gradonačelnika, pokrajinskog vijećnika i parlamentarca u Beču. Završio je koparsku gimnaziju, a kao student prava na padovanskom sveučilištu i novinar bio je u listopadu 1911., zajedno s Luigijem Bilucagliom i Pietrom Almerigognom, među osnivačima protalijanske organizacije Fascio Giovanile Istriano (FGI).

Na početku Prvog svjetskog rata, već krajem ljeta 1914., da bi izbjegao novačenje u austrougarsku vojsku, bježi preko granice s ocem u Veneciju. U svibnju 1915. prijavljuje se u Mestreu kao običan vojnik u pješački bataljun dragovoljaca iz Julijske Venecije, a zajedno s L. Bilucagliom, P. Almerigognom i Luigijem Ruzzierom potpisuje propagandistički letak FGI-ja Giovani istriani!, pozivajući istarske mladiće da se priključe "majci" Italiji u borbi protiv "barbara". Nakon ulaska Italije u rat na strani Antante bori se, od kraja lipnja 1915., na (talijanskoj) istočnoj bojišnici, na rijeci Soči. Poginuo je već 19.VII.1915. na brijegu Podgora (Monte Calvario, Kalvarija) kraj Gorice.

Posmrtno je odlikovan Srebrnom medaljom za vojne zasluge. Kao palom simbolu istarskog iredentizma, a bio je jedan od prvih istarskih dragovoljaca poginulih u Prvom svjetskom ratu na talijanskoj strani, Kraljevina Italija mu je, nakon pripojenja Istre, u Kopru, u parku Belvedere, 1919. na dan njegove pogibije postavila spomen-poprsje, koje je jugoslavenska vlast uklonila 1948. Danas njegovo ime nosi ulica u Trstu.