Štoković, Alojz (Vjekoslav), povjesničar i političar (Pula, 22.VII.1950. – Pula, 16.VII.2023.).

Osnovnu školu završio je u Fažani, klasičnu gimnaziju u Pazinu, višu školu na Pedagoškoj akademiji u Puli, a Filozofski fakultet u Zagrebu gdje je diplomirao grupu povijest-latinski te magistrirao 1987. temom Društveni odnosi u Istri od XV. do XVIII. stoljeća na primjeru bratovština. Doktorirao je 2009. na Filozofskom fakultetu u Osijeku disertacijom Crnogorsko nasljeđe u Istri (Peroj - nove spoznaje oko doseljavanja i udomljavanja Crnogoraca 1657.-1816.), koja je 2012. objavljena kao knjiga.

U osnovnoj školi u Visokom, kraj Brezničkog Huma, predavao je povijest i zemljopis šest mjeseci tijekom 1974. Nakon odsluženog vojnog roka radio je u Buzetu. I u srednjoj školi i kao vršitelj dužnosti direktora tamošnjega Narodnog sveučilišta „Augustin Vivoda“. Od 1980. do umirovljenja 1.IX.2015. zaposlen je u Zavodu za povijesne i društvene znanosti HAZU-a Rijeka kao asistent istraživač, potom kao znanstveni asistent (1987., kada prelazi u pulsku područnu jedinicu) stručni suradnik/docent te viši stručni asistent. Od 1996. upisan je u registar istraživača kao znanstveni suradnik na području povijesti i filologije.

Na početku znanstvene karijere objavljivao je pod imenom Vjekoslav Štoković. Bavio se istraživanjem i proučavanjem gospodarske, društvene i crkvene povijesti na istarskom poluotoku u razdoblju od XVI. do XIX. st. Surađivao je na više projekata Ministarstva znanosti, a kao vanjski suradnik na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli predavao je više kolegija na studiju povijesti. Bio je član uredništva godišnjaka Istarskog povijesnog društva Histria te glasila Državnog arhiva u Pazinu Vjesnika istarskog arhiva.

Objavio je desetak poglavlja u knjigama, među kojima i Naseljavanje nepoznatih obitelji u Fažanu 1582.-1587., Fažanski libar (2011.), Borba za kaptolsku imovinu u istarskoj biskupiji Pićan nakon seljačkih pobuna tijekom XVI., XVII.i XVIII. stoljeća, Između dviju Domovina (Osijek 2011.), Crnogorska dijaspora u Istri u XVII. i XVIII. stoljeću (Crnogorski jezik i njegova norma u kontekstu romanskog prostora), Stoljetni hrvatski i crnogorski književni i jezični identiteti (Osijek-Cetinje 2008.), Bratovštine Žminja (XVI.-XVIII. st.), Libar žminjski (Žminj 2008.) te više od 150 znanstvenih i stručnih radova i stotinjak znanstveno-popularnih priloga, uglavnom u edicijama HAZU-a (Doseljavanje Grka na Puljštinu 1571., Crnogorci katolici u Vodnjanu i Balama u XVII. stoljeću, Povijest kapucinskog reda u Vodnjanu itd.), raznim časopisima i zbornicima (Buzetski zbornik, Porečki zbornik, zbornici Cerovlja i Motovuna, Vjesnik istarskog arhiva, zbornik Hrvatska gimnazija u Pazinu 1899. -1999., monografija Bujština i dr.). Sudjelovao je na više od stotinu znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu. Organizirao je i desetak likovnih izložbi i uredio njihove kataloge.

Bavio se poviješću Crne Gore, naročito izučavanjem njezine prošlosti i doseljenjem Perojaca u Istru.

Bio je predsjednik ogranka Matice hrvatske u Fažani (od 2002.) i Hrvatsko-crnogorskog društva prijateljstva "Croatica-Montenegrina" (od 2012.). Suosnivač je Istarskog povijesnog društva (2010.), Istarskog arhivističkog društva (2012.) i pokretač informativno-pastoralnog lista Župe sv. Kuzme i Damjana u Fažani naslova Fažanska jedra te pokretač i glavni nositelj postavljanja kamenog križa u Fažani (1992.).

Bio je aktivan i u političkom životu, prvo kao član Istarske pučke stranke od 1991. pa je prešao u Hrvatsku kršćansko-demokratsku stranku, koje je bio članom do 1994., a onda prelazi u HDZ čiji je vijećnik bio u Općini Vodnjan (1997.-2001.). Bio je angažiran u osnivanju Općine Fažana, za koju je dao ideju općinskog grba te je djelovao u preimenovanju naziva ulica i trgova toga mjesta.

Od travnja 1994. do kraja 1995. bio profesionalno angažiran u Hrvatskoj vojsci.