Velčić, Veseljko, romanist, novinar, andragog, političar, kulturni aktivist (Mošćenice, 5.VI.1923. – Zagreb, 12.VII.2018.).

Nakon ranog djetinjstva provedenog u Mošćenicama, osnovnu školu pohađao je na Sušaku, Crikvenici i u Zagrebu. Nižu realnu gimnaziju završio je u Zagrebu, a 1938.-42. polazio je i maturirao Državnu realnu gimnaziju u Varaždinu. Mobiliziran u domobranstvo, ubrzo je prešao u partizane i jedinice X. zagrebačkog korpusa, gdje je u borbi bio teško ranjen, s trajnim posljedicama invalidnosti. Po završetku rata upisao je studij francuskog i talijanskog jezika (romanistika) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, što je 1949. diplomirao.

Radio je najprije kao novinar Radio Zagreba, gdje je napredovao i postao urednikom, a potom i pomoćnikom direktora. Od 1956. bio je jedan od pokretača radničkih i narodnih sveučilišta i čitavog sustava obrazovanja odraslih. Pokrenuo je Zavod za andragogiju na Radničkom sveučilištu Moša Pijade u Zagrebu. Od 1967. do 1977. aktivno se bavio politikom, bio je između ostalog i republički sekretar (ministar) za obrazovanje i kulturu u Izvršnom vijeću (vladi) Sabora Socijalističke Republike Hrvatske u vrijeme predsjednice Savke Dabčević-Kučar. Radio je u Saboru na zakonima i koncepciji razvoja hrvatske kulture, pa je tako sudjelovao u decentralizaciji obrazovanja i kulture u Hrvatskoj, u osnivanju novih sveučilišta (Rijeka, Split, Osijek), Varaždinskih baroknih večeri, u pregovorima o donaciji Ante Topića Mimare, planiranju i izgradnji kapitalnih objekata kulture (Arheološki muzej u Zadru, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, Crkveni muzej zlata i srebra u Zadru, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu).

Od studenoga 1977. do travnja 1985. bio je direktorom Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, gdje je pokrenuo mnoge akcije za njezinu modernizaciju te hrvatskog knjižničarstva općenito. Organizirao je proširenje postojećih i uvođenje novih funkcija knjižnice, uveo je računalnu obradu kataloških i bibliografskih podataka, oživio je rad na nacionalnoj bibliografiji te pokrenuo projekt objavljivanja Građe za hrvatsku retrospektivnu bibliografiju.

Bio je 1969. među osnivačima Čakavskog sabora Žminj, a 1982.-86. i njegov predsjednik. Nakon umirovljenja se posvetio radu u Čakavskom saboru i u Prosvjetnom saboru Hrvatske. Potaknuo je i vodio osnivanje Katedre Čakavskog sabora Mošćenička Draga 2003., čiji je bio predsjednik u dva mandata, do 2012., okupivši agilnu skupinu lokalnih intelektualaca i ljubitelja zavičajnosti, s kojima je intenzivno radio na održavanju identiteta lokalne zajednice sustavnim osmišljavanjem aktualizacije povijesne i kulturne baštine. Za predsjedničkog mandata podupirao je projekte mlađih članova Katedre (Smotra i regata tradicijskih barki na jedra, Za Andrejnu - dan pomoraca i ribara, međunarodnu likovnu koloniju Mošćenički pinel i dr.), a sam je osmislio i vodio projekte Mošćenice – živi povijesni grad i Mitsko-povijesna staza Trebišća – Perun te tradicionalnu manifestaciju povijesnog dana Mošćenica Kandaloru i izdavačku djelatnost Katedre.

Slike