Angeli, Antonio, svećenik, pisac (Piran, 18.XII.1894. - Oderzo kraj Trevisa, 2.X.1971.).

Završio je gimnaziju u Kopru. Diplomirao je sociologiju i filozofiju. Za svećenika je zaređen u Poreču 1918. Od 1929. službovao je u Vodnjanu gdje je 1932.-1934. bio župnikom. Potom je župnik u Puli, u katedrali, gdje je naslijedio gimnazijskog kolegu, Rovinjca Antonija Santina, koji je otišao za biskupa u Rijeku, a kasnije postao tršćansko-koparskim biskupom. U Puli je Angeli ostao do poraća. Jugoslavenska policija ga je uhitila u Labinu, oslobođen je uz posredovanje porečkog i pulskog biskupa Raffaelea Radossija i 1946. (po nekim izvorima 1947.) odlazi u Trst, odakle se ubrzo seli u Oderzo. Tu je nastavio svoj svećenički rad, bio je poznat kao izvrstan govornik na nedjeljnim misama, cijenjeni intelektualac, predavao je povijest i filozofiju u dvjema crkvenim školama.

Napisao je nostalgičarsku zbirku pjesama Marine istriane (Trst 1955., predgovor Piero Bargellini, crteži Elio Predonzani i Federico Righi), zbirku religioznih pjesama Lungo i sentieri del Vangelo (Trst 1967.), monografiju Basilio di Cesarea (Milano 1968.) o sv. Baziliju Velikom, cezarejskom biskupu, preveo je na talijanski više knjiga s njemačkog i francuskog jezika, uglavnom religijskog sadržaja, između ostalih i djelo francuskog jezuita Michelea D'Herbignyja o ruskom filozofu Vladimiru Solovjevu.