Matejčić, Ivan, konzervator, povjesničar umjetnosti, sveučilišni profesor (Pula, 23.I.1950.).

Djetinjstvo i mladost proživio je u Pazinu, odakle mu je obitelj i gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je povijest umjetnosti i talijanski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1973.).

Od 1977. radi kao konzervator i povjesničar umjetnosti u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika u Splitu. Od 1982. do 1988. je jedan urednika Likovne enciklopedije Jugoslavije u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu. Krajem 1980-ih vraća se u Istru, u Poreč, gdje je ravnatelj Zavičajnog muzeja Poreštine (1988.-1991.), potom konzervator u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika u Rijeci (1991.-2000.) te pročelnik Konzervatorskog odjela u Puli (2000.-2008.).

Stručno se usavršavao u Parizu (1998.), Ateni (2002.) i Rimu (2004.). Od 1997. predaje kao vanjski suradnik na riječkom Filozofskom fakultetu. Doktorirao je 2007. na zagrebačkom Filozofskom fakultetu temom o građevnom razvoju Eufrazijeve bazilike. Od 2009. do umirovljenja 2015. profesor je na riječkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti, najprije u zvanju docenta, a od 2014. izvanrednog profesora.

Tijekom znanstveno-stručnog djelovanja istražuje srednjovjekovnu i renesansnu umjetnost u Dalmaciji. Vodio je niz konzervatorsko-urbanističkih i restauratorskih projekata, među njima i obnovu biskupijskog kompleksa Eufrazijane (Eufrazijeve bazilike), gdje je u prvoj fazi (1992.-2001.) restaurirana zgrada povijesne biskupije te uređen muzej. Tada je zgradi povijesne biskupije dijelom vraćen izvorni izgled; to je jedini ranokršćanski episkopij na svijetu sa sačuvanim zidovima do razine krova. U drugoj fazi su otvoreni i javnosti prezentirani svi spomenički bitni dijelovi Eufrazijane, koje se od 2011. može razgledati u organiziranom slijedu. Autor je studije kojom je Eufrazijana kandidirana za ulazak na Popis svjetske baštine pri UNESCO-u, na koji je i uvrštena 1997.

Najviše njegovim zalaganjem osnovan je 2000. Konzervatorski odjel u Puli. Uz ostalo, bio je angažiran na obnovi Peterokutne kule, Romaničke kuće i Istarske sabornice u Poreču, crkava sv. Tome kraj Rovinja, sv. Marije Male kraj Bala, sv. Stjepana u Peroju, kripte crkve sv. Pelagija u Novigradu, fresaka u Vižinadi i Svetom Lovreču itd. Koncipirao je postav lapidarija u kripti župne crkve u Balama i postav u modernom novigradskom muzeju Lapidariumu.

Autor je više desetaka znanstvenih, stručnih i enciklopedijskih članaka. Urednik je i koautor serije knjiga Umjetnička baština istarske crkve, započete 2014. Objavio je knjige Dvije crkve (Sv. Marija Mala kod Bala i Sv. Toma kod Rovinja), Rijeka-Rovinj 1997.; Freske crkve svetog Barnabe u Vižinadi, Poreč 2002.; Novigradski lapidarij - Lapidario di Cittanova (u koautorstvu s Miljenkom Jurkovićem i Jericom Ziherl), Novigrad 2006.; L'eglise Velika Gospa près de Bale, vol II.(s M. Jurkovićem i Pascale Chevalier) Zagreb-Motovun 2009; Eufrazijana - katedrala u Poreču, Pula 2014. i dr.

U povodu 70. rođendana Matejčiću je Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i rani srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu posvetio prigodni zbornik 30-ak radova njegovih kolega i prijatelja, objavljen 2021., u kome je i njegova potpuna bibliografija.

Dobitnik je Nagrade Vicko Andrić za konzervatorska istraživanja i prezentaciju karolinškog sloja arhitekture i umjetnosti VIII. i IX. st. u Istri (2000.), nagrade Europske unije Europa Nostra za obnovu biskupijskog kompleksa u Poreču i uspostavu dijecezanskog muzeja (2001.), nagrade Radovan Ivančević Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske (2006.) te niza lokalnih priznanja.

Slike