Žmak, Ivo (Barčićev), astronom (Lanišće, 2.IV.1892. - Pariz, 3.XII.1920.).

Rođen u zemljoradničkoj obitelji Antuna i Ivane. Kad je imao samo pet godina, umrla mu je majka. Osnovnu školu polazio je u Lanišću, a njegovu su nadarenost zapazili učitelj i narodni preporoditelj Marko Zlatić i župnik Josip Vrbka, pa ga na njihov nagovor otac šalje u Hrvatsku gimnaziju u Pazinu. Tu se ističe literarnim radovima koje objavljuje u đačkom listu. Maturirao je 1912.

O njegovom životu i radu nedostaje podataka, a prema kasnije zapisanim kazivanjima sumještana školovanje je nastavio u Pragu uz velika očeva odricanja da mu plati studij. Na početku Prvog svjetskog rata izbjegao je novačenje u austrougarsku vojsku prebjegavši u Srbiju. Kraće vrijeme radi kao učitelj u Kavadarcima, pa preko Soluna odlazi u Pariz gdje je dočekao kraj rata. Tu je, uz teškoće koje je imao zbog austrijskog državljanstva, zahvaljujući svojim sposobnostima i znanjima (između ostalog govorio je pet jezika) uspio dobiti posao na zvjezdarnici koju je vodio ugledni astronom Édouard Benjamin Baillaud. U Parizu se druži s jugoslavenskim političkim emigrantima, ali i s tamošnjim umjetnicima boemima te prijateljuje i s pjesnikom Tinom Ujevićem.

Godine 1920. odlazi u Zagreb s domoljubnom željom da doprinese razvoju njegove zvjezdarnice. Sudjeluje u pokretanju umjetničko-književnog časopisa Kritika u kojemu će narednih godina surađivati najznačajnija imena hrvatske književnosti (Miroslav Krleža, Gustav Krklec, T. Ujević, Dragutin Domjanić, Milutin Cihlar Nehajev, Franjo Horvat Kiš, Milan Begović, Vladimir Nazor i dr.). No, ne mogavši u Zagrebu ostvariti svoje znanstvene zamisli, razočaran se vraća u rodno Lanišće. Kod oca je pohranio svoje spise (koji će nestati kad mu oca bude internirala talijanska vlast) i vratio se u Pariz s namjerom da nastavi rad na opservatoriju, ali je ubrzo umro od sušice.

Vijest i kratku natuknicu o njemu donijela je Kritika u siječanjskom broju 1921. naznačivši ga kao svoga idejnog osnivača. U povodu 120. obljetnice rođenja pred rodnu kuću u Lanišću tamošnji ogranak Matice hrvatske postavio mu je spomen-ploču na kojoj su i stihovi T. Ujevića, objavljeni u Kritici 1921., u kojima se spominje (A kad pane mrak / pitam se iz svog gnijezda / što radi gore zvijezda / i naš gospodin Žmak).