Grah, Ivan, crkveni arhivist, povjesničar, svećenik (Cerovlje, 17.III.1928. - Pula, 23.IV.2011.).

Osnovnu školu pohađao je u Cerovlju, gimnaziju u koparskom sjemeništu iz kojega školske godine 1945./46. prelazi u pazinsko gdje je maturirao 1948. kao jedan od najboljih učenika. Na njegov izbor svećeničkog poziva utjecala je i mučenička smrt njegovog profesora filozofije Miroslava Bulešića, a vjerojatno ga je taj događaj ponukao i na kasnija istraživanja progona katoličkih svećenika i vjernika. Bogosloviju je studirao u Rijeci i Zagrebu. Za svećenika je zaređen 7.VII.1952.

Dugi niz godina, od 1952. do 1983. bio je župnik u Gračišću, potom u Ližnjanu i Šišanu do 2009. kad se zbog bolesti povukao u Svećenički dom u Puli. Godine 1994. imenovan je članom Pulskog kaptola, a 2010. postao je kapelanom s naslovom monsinjora.

Neovisno o brojnim pastoralnim obvezama u povećoj gračaškoj župi, predavao je 1960.-62. povijest i vjeronauk u sjemenišnoj gimnaziji u Pazinu. U jesen 1968. završio je tečaj za arhivske djelatnike pri Arhivu Hrvatske (danas Hrvatski državni arhiv). U arhivskoj struci posebno je važan njegov doprinos popisivanju gradiva Porečko-pulske biskupije na čemu je kao biskupijski predstavnik, s arhivistom Jakovom Jelinčićem iz Historijskog arhiva (danas Državni arhiv) u Pazinu, radio od 1970. do 1980. Zajedno su obišli i popisali 159 župa, kapelanija, dekanata i kaptola te sredili veći dio biskupijskog arhiva u Poreču. Njegova istraživanja starijih povijesnih razdoblja posebno su bila usmjerena na Pićan i Pićansku biskupiju. Povjesničarima koji se bave starijim razdobljima Istre važan je zbog istraživanja izvještaja s pohoda Ad limina apostolorum u Tajnom vatikanskom arhivu.

Zaokupljala ga je i prošlost istarskog školstva te je pobliže obrađivao župne škole Tinjana, Kringe, Pićna, Gračišća, Lindara, Pazinskih Novaki, Gologorice, Boruta, Zarečja, Svetog Ivanca, Pazina, Berma, Zamaska, Trviža, Grdosela, Sv. Petra u Šumi i Žminja. Monografski je obradio povijest pojedinih istarskih mjesta - Tinjana, Pazina, Gračišća, Premanture, Roča, Lupoglava, Mutvorana, Šterne u Čepiću, Pazinskih Novaki, Kostela (Pietra Pelosa, Petrepiloza), Raspora, Previža, Cerovlja i drugih. Autor je životopisa pojedinih uglednijih svećenika i katoličkih laika Istre, napose kroz opisivanje sudbina nekih od početka Drugog svjetskog rata do nastanka samostalne Hrvatske (npr. Ivana Pavića, Ljudmile Vodinelić, Mate Peteha, Atilija Maurovića, Veronike Milošević, Raffaelea Radossija...). Istraživao je i pisao o fojbama, odnosno o zločinima nad istarskim stanovništvom u ratnom razdoblju i neposrednom poraću.

Objavio je knjige Crkva u Istri: osobe, mjesta i drugi podaci Porečke i Pulske biskupije (priređivač s Marijanom Bartolićem, Poreč-Pazin, tri izdanja - 1987., 1991., 1999.), Istarska Crkva u ratnom vihoru 1943-1945. (Pazin 1998.), Udarit ću pastira: sudbina nekih crkvenih djelatnika od 1940. do 1990. na području današnje Porečke i Pulske biskupije (Pazin 2009.), te brojne članke u Vjesniku historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, Vjesniku istarskog arhiva, časopisu za crkvenu povijest Croatica Christiana periodica (Zagreb), godišnjaku Istarska Danica (Pazin), vjerskom mjesečniku Ladonja (Pazin), mjesečniku Politički zatvorenik Hrvatskog društva političkih zatvorenika (Zagreb), kao i u raznim zbornicima, časopisima i knjigama. Autor je nekoliko desetaka natuknica u Hrvatskom biografskom leksikonu i Istarskoj enciklopediji.

Bio je dugogodišnji član Udruge crkvenih arhivista u Rimu (Associazione Archivistica Ecclesiastica) na čijim je brojnim skupovima aktivno sudjelovao. Bio je i član Hrvatskog arhivističkog društva, a niz je godina predsjedavao Vijeću za arhive i knjižnice Porečko-pulske biskupije.

Posmrtno mu je 2011. dodijeljena Povelja Općine Gračišće.