Zbor svećenika sv. Pavla, staleška organizacija slovenskog i hrvatskog svećenstva u Primorskoj, ustanovljena 1899., te obnovljena 1920. sa sjedištem u Gorici nakon što je njezina djelatnost za I. svjetskog rata potpuno zamrla.

Službeno mu je glasilo bilo Zbornik svečenikov svetega Pavla, mjesečnik na slovenskom jeziku koji je izlazio do 1928.

U suradnji s političkim društvom Edinost, zbor je pokrenuo i organizirao velik dio slovenskog i hrvatskog stanovništva u Julijskoj Veneciji. Na početku 1930-ih prešao u tajno djelovanje izrazito narodnjačkoga, antifašističkoga značaja. Svrha njegova rada bilo je priključenje Julijske Venecije Kraljevini Jugoslaviji, od koje je dobivao trajnu financijsku potporu u prilično velikim godišnjim iznosima (iz tajnoga fonda pri ministarstvu vanjskih poslova dodjeljivanih na temelju iscrpnih godišnjih proračuna što su ih sastavljali Engelbert Besednjak i Božo Milanović).

Godine 1936. u njemu je bilo učlanjeno 276 slovenskih i hrvatskih svećenika. No, u II. svjetskom ratu to se svećenstvo počelo razmimoilaziti zbog odnosa prema Osvobodilnoj fronti u kojoj su vodeću ulogu imali komunisti. Na kraju rata primorsko je svećenstvo nastupilo jedinstveno i poduprlo zahtjev za priključenje Jugoslaviji.