Zavod za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u Rijeci s Područnom jedinicom u Puli, znanstvenoistraživačka ustanova društveno-humanističkog usmjerenja.

Zavod je utemeljen 28.V.1945. odlukom Predsjedništva Narodne vlade Hrvatske pod nazivom Jadranski institut sa sjedištem u tadašnjem gradu Sušaku, a na prijedlog Josipa Roglića, Vladislava Brajkovića i Matka Rojnića.

Nakon sjedinjenja Istre s Hrvatskom i spajanja Sušaka i Rijeke u jednu urbanu cjelinu, postao je (1948.) ispostavom istoimenog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU) u Zagrebu. Od 1960. djeluje kao samostalna ustanova, a 1964. dobiva naziv Sjeverojadranski institut za etničke odnose, historiju i ekonomiju JAZU, čime mu je određeno polje rada i namijenjena zadaća.

Među suradnicima bili su mnogi značajni stručnjaci (Mijo Mirković, J. Roglić, Petar Skok, Mirko Deanović, Fran Ramovš, Ive Mihovilović, M. Rojnić, Fran Barbalić, Rudolf Maixner, Lavo Čermelj i dr.). Najranija faza obilježena je važnim kolektivnim djelom Cadastre national de l'Istrie (d'après le Recensement du 1er Octobre 1945.) i nizom popratnih djela o političkoj i nacionalnoj pripadnosti Istre i Julijske Venecije. Te su edicije poslužile jugoslavenskoj delegaciji na Pariškoj konferenciji o miru s Italijom (1946.-47.). Početna orijentacija na teme iz područja etnokulture, gospodarstva, nacionalnih previranja, političkih i stranačkih odnosa, radničkoga pokreta, narodnooslobodilačke i antifašističke borbe, zadržana je i u idućim desetljećima.

Nastojanjem M. Mirkovića Institut (1963.) počinje izdavati zbornik Problemi sjevernog Jadrana, premda su njegovi suradnici najveći dio radova objavili izvan te edicije. Tiskano je i nekoliko drugih izdanja, samostalno ili u zajednici sa zagrebačkim Akademijinim Institutom (ističu se, primjerice, Prilozi za bibliografiju objavljenih izvora za povijest Istre), a priređeno je nekoliko izložbi i znanstvenih skupova.

Godine 1969. osnovana je Radna jedinica u Puli, koja i danas, kao Područna jedinica, djeluje u sastavu riječkoga Zavoda (od 1991. HAZU-a).

Glavna je zadaća djelatnika Zavoda proučavanje povijesnih, etničkih, gospodarskih i pravnih odnosa, kulturne problematike, napose jezičnih pitanja i glagoljice, etnologije i etnomuzikologije područja zapadne Hrvatske, osobito Rijeke, kvarnerskih otoka, Istre, Hrvatskog primorja i Gorskoga kotara.

Prvi voditelj Instituta bio je Uliks Stanger, zatim niz akademika: Ferdo Čulinović, Vladimir Stipetić, Ljubo Boban, Dragovan Šepić, Milan Moguš te Petar Strčić od 2002. do smrti 2019. Potom je voditeljem Zavoda postao professor emeritus Miroslav Bertoša, a nakon njegove smrti voditeljicom je, u studenom 2023., imenovana akademkinja Silvana Vranić. Dugogodišnja upraviteljica Zavoda je Sanja Holjevac.