Scuola Nuova, specijalizirani pedagoški časopis Talijanske unije. Počeo je izlaziti u Rijeci kao mjesečnik u ožujku 1947. s podnaslovom Rivista di problemi scolastici. Broj stranica ovisio je o broju priloga, a format je bio 21 cm × 28 cm. U početku su tiskani članci i eseji poznatih jugoslavenskih i inozemnih stručnjaka s toga područja, a s vremenom su sve više prostora zauzimali tekstovi pripadnika talijanske manjine, zahvaljujući i zauzimanju uređivačkog odbora u sastavu: Eros Sequi (odgovorni urednik), Domenico Cernecca, Pietro Marras, Giulio Smareglia, Arminio Schacherl i Antonio Borme. 

Već 1950. časopis je zbog trenutačnih potreba objavio tri dodatka pod naslovom Appunti di storia. Od 1952. bio je mjesečnik izdavačke kuće Edit, a postupno je gubio mjesečni ritam izlaženja, pa su se često objavljivali dvobrojevi. Od 1953. umnožavao se ciklostilom, kao i mnogi drugi školski materijali EDIT-a s malenom nakladom. Sveščići su izlazili sve rjeđe, a nakon trobroja 6-7-8 1956. časopis je prestao izlaziti. Poslije Sequija odgovorni urednici bili su P. Marras i Arminio Schacherl. U kolovozu 1969. naslijedio ga je pedagoški časopis Scuola Nostra,također u izdanju EDIT-a. Njegovo je utemeljenje pokrenula komisija za školstvo Talijanske unije, točnije Zdenka Sušanj-Bureš, pedagoška savjetnica talijanskih škola. Redakciji su odmah u pomoć došli mnogobrojni nastavnici i intelektualci, koji su preuzeli razmatranje pedagoških i didaktičkih problema, tema o obrazovanju i usavršavanju nastavnika te o razvitku talijanske škole. Časopis je imao stotinjak stranica formata 20 cm × 22,5 cm, poslije 19,5 cm × 22 cm. Ukupno je objavljeno 28 svezaka, a zbog novčanih poteškoća od 2000. više ne izlazi. Urednice su bile Zdenka Sušanj-Bureš, potom Vera Glavinić te Melita Sciucca.