Rizzi, Lodovico, odvjetnik, političar (Pula, 20.II.1859. - Pula, 1.III.1945.).

Otac mu je bio Nicolò, pulski gradonačelnik u 1860-im, majka Maria rođ. Cuizza. Gimnaziju je pohađao u očevom rodnom gradu Kopru (1869.-77.), potom je studirao pravo u Beču i Gradcu (Graz).

Odvjetnički ured otvorio je u Puli 1883., a ubrzo se počeo baviti politikom. Kao član Talijanske liberalne stranke (Partito Liberale Nazionale/Italiano) izabran je 1889. za pulskog gradonačelnika i na toj je dužnosti ostao do 1904. U tom je razdoblju, uz znatnu novčanu pomoć središnjih vlasti u Beču, bitno doprinio izgradnji i komunalnom uređenju grada čime su se popravili uvjeti stanovanja. U vrijeme njegova mandata otvoren je pulski vodovod (1897.), počeli su radovi na izgradnji prve Pokrajinske bolnice (1896.), uvedena je gradska kanalizacija, otvoren gradski muzej (1902.) i Pokrajinski ženski licej (1902.), položeni su temelji za gradski električni tramvaj i pokrenute prve telefonske centrale (1891.), imenovano je dioničko društvo za proizvodnju gradskog plina (1900.) i nastavljeno širenje gradske plinske mreže, izgrađena natkrivena tržnica (1903.), osnovana banka i štedionica, organizirane su sanitetske ekipe za brzo djelovanje u slučaju pojave epidemija, otvorena je nova osnovna škola sv. Martina i dr.

Rizzi je bio i zastupnik u Istarskom (pokrajinskom) saboru od 1894. te njegov predsjednik (pokrajinski kapetan) 1904.-16. Također je bio zastupnik u Carevinskom vijeću u Beču od 1889. do posljednjih izbora 1914. U vrijeme Italije i fašističke vlasti Rizzi je 1923.-26. ponovo bio pulski gradonačelnik (prefekturni namjesnik).

U pulskom predjelu Moncanor dao si je 1898. izgraditi vilu Rizzi, danas Dom za odrasle osobe Vila Maria.

Rizzi je od jeseni 1903. do kraja ljeta 1914. (s prekidom 1912.-13.) vodio dnevnik, čije je šire dijelove 1958.-59. objavio povjesničar i publicist Sergio Cella.