Narodna prosvjeta, učiteljsko društvo osnovano je sredinom 1897. na temelju Zakona o društvima iz 1896., i to kao udruga hrvatskih i slovenskih učitelja sa sjedištem u Pazinu.

Svrha mu je bila organizirana borba za školu na materinskom jeziku, poboljšanje položaja učitelja, njihovo stručno usavršavanje i poboljšanje rada u školi. Djelovalo je za područje kotareva Pule, Poreča, Kopra i Pazina, a prvim je predsjednikom bio Ernest Jelušić.

Društvo je 1906. promijenilo naziv u Hrvatsko učiteljsko društvo za Istru, sa sjedištem u Pazinu, te je uključilo još i kotar Volosko; od početka iste godine izdavalo je i svoj stručni mjesečnik Narodna prosvjeta.

Na skupštinama se raspravljalo o stručnim pitanjima: o školskim izletima, tjelovježbi u školi, otvaranju ženske učiteljske škole u Istri i dr. O desetoj obljetnici Društva 1907. predsjednik Josip Baćić izvijestio je o uspjesima Društva, o zauzimanju za izjednačivanje položaja i primanja učiteljica i učitelja (učiteljicama je bila zabranjena udaja, a primale su 80% primanja učitelja). Na glavnoj skupštini 1911. J. Baćić je s dijelom članova istupio iz Društva i utemeljio Katoličko učiteljsko društvo za Istru Hrvatska škola. Za novog je predsjednika izabran Gašo Licul, koji je vodio Društvo do njegova prestanka rada.