Prevȉš (i Prvȋž, službeno Previž, tal. Previs), naselje, skup zaselaka 12 km sjeveroistočno od Pazina (45°18′N; 14°2′E; 360 m nadmorske visine); 77 stanovnika (2021.), općina Cerovlje.

Čine ga raštrkani zaseoci Anzuri, Grandići, Bubići, Čohilji, Grešti, Jurišići, Lovrečići, Previš i Stancija Orlovići, smješteni na brežuljcima između potoka Lipa i Borutskoga potoka te između Cerovlja i Boruta.

Stanovnik je Previšȃn i Prvižȁn, stanovnica Previšȃnka i Prvižȃnka, a pridjev prevȋški, prvȋški i prvižȃnski.

Stanovnici se bave pretežito poljodjelstvom (vinova loza, voćarstvo) i stočarstvom.

Područje je bilo naseljeno u prapovijesno i rimsko doba, kao i u ranome srednjem vijeku, ali se spominje tek u XIII. st. u crkvenim spisima, i 1528. u državnim ispravama (Prebytschtz, Prebisch). Bio je u vlasništvu akvilejskoga patrijarha, a u XIV. st. došao je u sastav Pazinske knežije. Naselje je u više navrata stradavalo u ratovima između Mlečana i Habsburgovaca, a broj stanovnika je opadao.

U XVI. st., a vjerojatno i prije, postojala je snažna glagoljaška tradicija (natpis popa Ivana Bubića ugreben na kasno-gotičkome srebrnom pozlaćenom kaležu, 1588.), a Previž je bio kapelanija Pićanske biskupije do njezina ukinuća. Kapelana su birali sami mještani i uzdržavali ga desetinom.

Stanje u naselju poboljšalo se gradnjom ceste od Pazina prema Učki početkom XIX. st., a pogotovo kad je pola stoljeća poslije izgrađena i željeznička pruga.

Crkveno, Previš pripada župi Cerovlje. Crkva sv. Martina, sagrađena u XVI. st. na mjestu starije crkve (u njoj je romanička kapela iz XIII.-XIV. st.), proširena je 1690., a obnovljena 1990.