Pio VII. (Gregorio Luigi Barnaba Chiaramonti), papa (Cesena, 14.VIII.1740. - Rim, 20.VIII.1823.).

Bio je pripadnik benediktinskoga reda, tivolski biskup (1782.), imolski nadbiskup i kardinal (1785.). Na konklavi u Veneciji 13.III.1800. izabran je za papu. Sklopio je konkordat s Francuskom (1801.) i potvrdio Napoleona za cara (1804.), a potom doživio francusku okupaciju Rima (1808.), ukidanje Papinske Države (1809.), ali i njezino obnavljanje (1814.).

Na putovanju iz Venecije preko Pesara u Rim slučajno se našao u Istri 12.-15.VI.1800. Nakon isplovljavanja iz Venecije, jugo je primoralo fregatu Bellona, kojom je zapovijedao Silvestro Dandolo, na sklanjanje u Tarskoj vali. Budući da je novigradski biskup još uvijek bio u Veneciji, kamo se uputio radi pohoda papi, u Tarskoj vali papu su posjetili članovi obližnjih kaptola (Novigrada, Buja i Poreča) i okolno pučanstvo. Grožnjanski župnik od pape je dobio povlasticu kojom je proglašen kanonikom i natpopom, a dvojica njegovih kapelana kanonicima (papinska isprava od 11.XII.1801.).

U spomen papinog dolaska početkom XIX. st. obnovljena je i proširena župna crkva sv. Martina u Taru te je tada na njen zabat postavljen kameni natpis na latinskom na kojem piše da je "Njegova Svetost papa Pio VII. bio u Tarskoj vali 13. i 14. lipnja 1800."