Narodna prosvjeta, mjesečnik za školstvo, književnost i prosvjetu istoimenoga društva, koje se od 1906. naziva Hrvatskim učiteljskim društvom za Istru.

Glasilo je izlazilo 1906.-14. U prvom broju objavilo je program društva prema kojemu je zadatak njegovih članova rad oko podizanja narodne prosvjete u hrvatskoj sredini.

Novine su nastojale hrvatskim učiteljima pomoći oko šire stručne i metodičke izobrazbe, i time podizanja ugleda učiteljstva. Redovito su izvještavale o radu društva, prenosile rasprave sa skupština, dogovore o organizaciji učeničkih izleta, o zahtjevu da se uz mušku učiteljsku školu otvori u Istri i ženska učiteljska škola, prijedlogu da se tjelesni odgoj kao školski predmet uvede po jedan sat dnevno u sve pučke škole i da se osigura prostor za igrališta i prostorije za tjelovježbu. Objavljivale su također pjesme, crtice, pripovijetke, ocjene, prikaze i preporuke književnih djela.

Glasilo je kao i društvo obuhvaćalo članstvo kotareva Pula, Poreč, Kopar i Pazin, a od 1906. i kotar Volosko, tj. cijelu Istru. Glavni urednici bili su nadučitelj u Puli Ernest Jelušić (do 1908.), nadučitelj u Pazinu Josip Baćić (od 1909., br. 1 do 1911., br. 5), nadučitelj u Roču Gašo Licul i neko vrijeme nadučitelj u Puli N. Magašić (od 1911., od br. 6 do kraja 1913.), J. Kuhar u Kastvu (1914., br. 1-7). Prestao je izlaziti na početku I. svjetskog rata.