Markgrof (njem. Markgraf, srednjovj. lat. margravius, marchio, tal. marchese), upravitelj marke (markgrofovije).

Franačka je država bila podijeljena na grofovije, na čelu s grofovima, a upravitelji pograničnih pokrajina (marka) nosili su naslov markgrofa. On je bio nositelj i civilne i vojne vlasti, s velikim ovlastima. U markama koje su se sastojale od više grofovija, grofovima je bio nadređen samo vojno.

Prvi istarski markgrof bio je Ulrik I. iz kuće Weimar-Orlamünde (oko 1060.-1070.), nakon kojega slijede pripadnici drugih njemačkih feudalnih kuća (Eppenstein; Sponheim/Spanheim; Andeško-Meranski, Moosburg).

Naslov istarskog markgrofa 1208. trajno je pripao akvilejskim patrijarsima (Akvilejski patrijarhat), koji su ga nosili do 1445., kad se patrijarh Ludovik III. odrekao svjetovne vlasti.