Grbac (Garbitius, Garbitius Illyricus), Matija (Matthias), humanist, pjesnik i prevoditelj (? Istra, između 1503. i 1508. - Tübingen, 1.V.1559.).

Pretpostavlja se da je rođen u Istri. U mladosti je otišao u Njemačku, te je klasične studije završio u Nürnbergu, a školovanje 1533. nastavio na sveučilištima u Heidelbergu i Wittenbergu, gdje je postao štićenikom Martina Luthera i studentom Philipa Melanchthona. Već 1534. dobio je naslov magister artium, a iduće je godine imenovan predavačem grčkog jezika i književnosti u Wittenbergu. Na Melanchthonovu preporuku primljen je 1537. za profesora grčkoga i etike u Tübingenu, gdje je ostao do smrti. Triput je obnašao dužnost dekana.

Pomagao je Matiji Vlačiću Iliriku, koji je bio gorljiviji luteran od njega. Na latinski je preveo Hesiodov spjev Djela i dani (Basel 1559.), te Eshilova Prometeja (Basel 1559.) s opsežnim filološkim i kulturološkim komentarima. S grčkoga je na latinski preveo i komentirao još dva djela, koja su objavljena posmrtno: Aristeae, De Legis Divinae et Hebraica lingua in Graecam translatione (Basel 1561.) i Dionysius Halicarnasseus, De Thucydidis historia (Basel 1579.). Sastavljao je prigodne govore, od kojih je objavio uvod u svoja predavanja o ćudoređu, Oratio et docrina morum et vitae (Tübingen 1545.), te govor o Hipokratu, Oratio de vita, moribus, doctrina et professione Hippocratis (Tübingen 1546.). Sastavljao je nadgrobne natpise, pozdravne epigrame, svadbene pjesme i druge prigodne pjesme, na latinskom i grčkom jeziku.