Kelti (lat. Celtae i Galli, grč. κελτοί), predrimski, indoeuropski narod, kojemu su matični prostor bile današnje Njemačka i Francuska, odn. prostor zapadne hallstattske kulture, odakle se sred. I. tisućljeća pr. Kr. sele prema istoku i zapadu, gdje preslojavaju starosjedioce. Sele se na područja sjeverno od Marne u Galiju (Gali) i na Pirenejski poluotok (Keltiberi). U V. st. pr. Kr. prelaze na britanske otoke, šire se po prostoru današnje Njemačke. Posebno ih je privlačilo bogatstvo Italije i Grčke. Pod utjecajem grčke i etrurske umjetnosti vladajući sloj kasnohallstattskih »knezova« stvara latensku kulturu (La Tenne) mlađega željeznoga doba. 

Tijekom V. st. pr. Kr. mijenjaju naoružanje i način borbe (od kratkoga bodeža prelaze na dugi mač, koplje, veliki drveni ili kožni štit s metalnim umbom), nošnju i ukrase, koriste se lončarskim kolom u izradbi keramike. U pisanim se izvorima spominju kao opasni ratnici, osvajači i pljačkaši, što dokazuju mnogobrojni grobovi s oružjem. God. 388. pr. Kr. osvojili su Rim, ali su ga i napustili nakon što im je plaćena otkupnina. Od 350. pr. Kr. prodiru u jugoistočnu Europu, 279. pr. Kr. napali su Apolonovo svetište u Delfima, ali neuspješno. Nakon toga dio Kelta prešao je preko Grčke i Makedonije u Malu Aziju (Galaćani), a dio se vratio u srednje Podunavlje (Skordisci). Na poč. III. st. pr. Kr. prekrivali su prostor od Atlantskoga oceana do Karpata, od sjeverne Europe do Sredozemlja. Tijekom III. st. nastaju središta njihove moći, utvrđena naselja (oppida), zaštićen zidinama građenim kamenjem, zemljom i drvenom armaturom. Kovali su novac po uzoru na helenističke kovnice i koristili se pismom susjednih naroda. Najbliži Istri bili su Karni, nastanjeni u sjevernoj Furlaniji, koji su prije osnutka Akvileje prodrli do Tergesta, Okre (Razdrto) i Postojnskih vrata. Tijekom I. st. pr. Kr. njihova su područja uglavnom osvojili Rimljani i Germani.