Karatada (mlet. car[r]atada), obveza posjednika volova da zapregom sudjeluju u prijevozu hrastovih trupaca namijenjenih mletačkom arsenalu od šume gdje su posječeni do ukrcavališta na obali, koje se nazivalo karigador (caregador), toponim na zapadnoj obali Istre sačuvan u nazivu naselja Karigador.

Karatada se nije odnosila na svjetovne i crkvene feudalce, samostalne seoske župane, građane, nobile i sve tzv. nove doseljenike. U suvremenim izvorima nazvana »najtežim teretom«, opterećivala je siromašne seljačke slojeve, a smanjivanjem broja volova još im je više otežala položaj.